Koliko bi vas kupilo dionice Hrvatskih autocesta, da vam ih država ponudi? Upravo o djelomičnoj privatizaciji HAC-a navodno razmišlja Vlada, koja bi za nekoliko godina, građanima i mirovinskim fondovima mogla ponuditi 20 posto dionica te cestarske tvrtke, a na kupnju bi ih namamili prinosom većim od kamata na štednju koje nude banke. No prije nego to postane moguće, treba donekle podmiriti goleme kredite, koji ukupno iznose pet milijardi eura za tri cestarske tvrtke (HAC, ARZ i Hrvatske ceste).
Za taj model zakaže se i tvorac hrvatskog modela cestogradnje Radimir Čačić, danas varaždinski župan, s kojim smo razgovarali u RTL Direktu.
Gospodine Čačić, znam da je rano za ovakva pitanja - ali kada bi po vama mogao zaživjeti model koji predlažete i koliko bi prosječan Hrvat trebao platiti paket dionica HAC-a?
Ovisi u kakvim blokovima bi se oni prodavali. Ali stvari su potpuno jasne, ovoga trenutka imamo nevjerojatnu situaciju i paradoks - najveća štednja građana ikada u kunama (250 miiljardi) i najniža kamatna stopa ikada, tri posto kamate je danas san. Moj je prijedlog da se ide prema građanima do 25 posto, kao i prema mirovinskim fondovima. Govorimo o milijardu i 200 milijuna eura koji se onda mogu podijeliti u pakete, to može biti 100 eura. Prinos se može garantirati na razini tri posto. Time dobivamo 2,5 milijardi eura, pokretanje burze, bitno veću profitabilnost HAC-a i ARZ-a, bitnu manju izloženost rizicima. U ovom trenutku je fantastična situacija s visinom Libora.
Kakvim bi to prinosima država privolila građane da ulože svoj novac u autoceste, koje ionako skupo plaćaju kroz cestarine, gorivo i registraciju vozila?
Oni će to plaćati i dalje, još skuplje. Poput na ENC više neće biti 20 posto nego 13 posto da bi se sve uravnotežilo.
Je li vam poznato razmišlja li aktualna Vlada ozbiljno o tome? Kad su bili oporba, za sličnu ideju kritizirali su Milanovićevu Vladu u kojoj ste I vi sjedili.
Mislim da nitko nije napravio nikakvu računicu. Nema nikakvih razloga da se ne privatizira 49,9 posto dionica. Poljska i Rumunjska su to dokazale. Tvrtke koje su izašle na burzu su postizale neusporedivo kvalitetnije rezultate, transparentnije su, racionalnije posluju. HAC kad sam ga ja osnivao je bio na 1,8 zaposlenih po kilometru. Sad je na 2,76, i to je jako dobro jer su u jednom trenutku bili na 3,7. Moramo ići na bitno smanjenje troškova.
Dobro, vidjeli smo da je HAC upravo refinancirao dugove i najavio rezove zaposlenih. Hoće li to biti dovoljno da autoceste postanu samoodržive?
To nije dovoljno. IPO je nužan. Moraju dobiti privatan kapital. Monetizacija koju su zagoravali prvo HDZ pa SDP nije ništa neobično. Silna fama da će netko kupiti, neće kupiti ništa, dajete pravo naplate na rok od 30 ili 40 godina. Ovdje mi zadržavamo pravo naplate, ceste su i dalje naše, a bile bi i inače naše. S obzirom na jeftin kapital plaćamo kamatu 2 posto. Kad euro-libor skoči dva posto, to je povećanje od 100 milijuna eura na dvije milijarde duga. To situaciju čini opet neodrživom. Moramo ići na IPO.
Zadnji kredit cestarskog sektora ističe 2030. godine. Znači li to da bi se tada vozače napokon moglo osloboditi cestarina, koje su samo lani dvaput poskupile?
Nije to za očekivati. Nema ni razloga. Svagdje u svijetu imate održavanje, nova ulaganja. Niti je strašno niti je zlatna koka. Strašno je jer imamo previše ljudi, korupcija u ogromnim razmjerima. Nismo ni trebali graditi autoceste jer je cijeli koncept građenja trebao stati 2007., ali nije stala jer je politika na tome odlučila graditi poene i mi to danas skupo povećamo. Najskuplju autocestu danas plaćaju stanovnici Međimurske i Varaždinske županije.
