Kakva je glazba na Mjesecu istoimenim su nam albumom pokušale dočarati djevojke iz Putokaza.
Svemirski koncept direktno nastavlja prethodnu glazbenu razglednicu s imaginarne planete Androida, no za razliku od nje "Mjesec" je potpuno otišao k vragu i ostao trajno zaglavljen u skoro pa neslušljivom artističkom prenemaganju. Ambijentala je u ovih 14 pjesama (15 ako računate bonus) početak i kraj svega, a preko nje su, bez nekog očitog razloga, nabacani etnom obojeni vokali.
Najviše čudi što je za glazbeni dio priče ponovno bio zadužen elektronski maher Iztok Turk, no objašnjenje se vjerojatno krije u činjenici da se u suradnji s najnovijim pojačanjem Anonimom nije baš najbolje snašao.
Možda na ovom albumu i ima neke vrijednosti skrivene iza neprohodnih naslaga vilinskog pjevanja i kompjuterskog minimalizma, ali je potpisnik ovih redaka zaista nije imao snage tražiti.
