Hladno pivo: Dani zatvorenih vrata(GajbaRecords)
Ocjena: 7/10
Nakon razočaravajućeg albuma „Svijet glamura“, vjerojatno i najslabijeg izdanja njihove karijere, dečki iz Hladnog piva pregrupirali su se i povukli jedini logičan potez.
Radilo se o vraćanju punk korijenima u kojem su vremenski stroj predstavljali koncerti u Ksetu, gdje se čitav materijal bazirao na mitskom prvijencu „Džinovski“.
„Dani zatvorenih vrata“ najavljeni su jedva osrednjim singlovima „Messi“ i „Vjeruj u mene“, zbog čega moja očekivanja nisu bila prevelika, no preslušavajući ostatak materijala pokazalo se da sam ih ipak prerano otpisao.
Istini za volju, na trenutke su malo zaglavili između punka i pročišćene, gotovo pa mainstream produkcije, a „Stari šajser“ i „Dan oslobođenja“ hvataju zalet prilično prekasno, tek u drugoj polovici pjesme.
S druge strane, „Žena“ i „Firma“ zato mogu proći kao sredovječne nasljednice tinejdžerskog bunta iz ranih devedesetih, a teško je pronaći prigovor i autoironičnoj „Mojoj majici“ koju je dodatno pojačao Golub iz Goblina. Tekstovi im i dalje predstavljaju jako oružje, pogotovo u trenucima kada Mile kroz zafrkanciju i sprdnju savršeno detektira sve probleme kako društva u cjelini, tako i svoje „40 plus“ generacije (balada „Lijepa riječ“).
„Barba“ im stvarno nije trebao, stihovi „Dibidusa“ također nisu dobili glazbenu pratnju koju zaslužuju, no sve ostalo na albumu ipak se zadržalo barem na razini prosjeka.
Tko zna, možda je problem i u meni – zbog onih legendarnih koncerata otprije 20 i kusur godina vjerojatno ću, makar podsvjesno, na svakoj ploči Hladnog piva očekivati i tražiti neki novi „Trening za umiranje“, „Princezu“ ili „Pjevajte nešto ljubavno“.
