Anto Nobilo, odvjetnik Josipa Perkovića koji je skupa sa Zdravkom Mustačem 2016. godine osuđen u Münchenu na kaznu doživotnog zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine, u utorak je predao zahtjev za njihovim pomilovanjem. Kada su 2014. Perković i Mustač nakon silnih političko-pravnih peripetija ("Lex Perković") početkom 2014. bili izručeni Njemačkoj, uvjet je bio da dosuđenu kaznu odsluže u Hrvatskoj. Nobilo je sastavio pismo s molbom za njihovim pomilovanjem, a isto je potpisalo nekoliko umirovljenih hrvatskih generala iz vremena Domovinskog rata: Ante Gotovina, Pavao Miljavac, Ivan Čermak, Davor Domazet Lošo, Ljubo Ćesić Rojs, Marinko Krešić i Krešimir Ćosić. Potonja dvojica u međuvremenu su povukli potpise tvrdeći da, nakon lavine negodovanja iz braniteljske zajednice, ne žele "biti uzrokom podjela i političkih sukobljavanja".
Milanović dosad odbio sve zahtjeve za pomilovanjem
Institut pomilovanja u nadležnosti je predsjednika Republike, a zahtjev se najprije šalje Ministarstvu pravosuđa koje s potrebnom dokumentacijom isti potom dostavlja predsjedniku na odluku. Budući da je Zoran Milanović još u predizbornoj kampanji tvrdio da je institut pomilovanja "relikt prošlosti" i da je u svome dosadašnjem mandatu odbio svih 274 zahtjeva, postavlja se pitanje hoće li u ovom slučaju napraviti presedan ili ostati dosljedan.
Perković i Mustač kontroverzna su lica jer su u Jugoslaviji bili čelni ljudi obavještajne službe SDS-a (Službe državne sigurnosti, poznatije po prvotnom zloglasnom nazivu UDBA) , da bi se početkom devedesetih stavili na raspolaganje novoj hrvatskoj vlasti te odigrali važnu ulogu u naoružavanju Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata i ustrojavanju hrvatskih sigurnosnih i obavještajnih službi. Obojicu ih je, zbog tih zasluga, odlikovao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Sadašnji predsjednik Milanović treba odlučiti hoće li ih pomilovati.
Politički analitičar Žarko Puhovski smatra da su mali izgledi da zahtjev za pomilovanjem prođe, ali ističe i da to nije najbitnije pitanje u ovom slučaju.
Što je vrijedilo za Vukušića, ne vrijedi za Perkovića i Mustača
"Bitno je pitanje kako je dopušteno da u Hrvatskoj ne vladaju korektni kriteriji vladavine prava, jer imamo dvojicu političkih ubojica koji su u zatvoru - Perkovića i Mustača - i jednog političkog ubojicu - Božu Vukušića, koji ne samo što je na slobodi, nego je istaknuta javna figura. Bože Vukušić je u Njemačkoj osuđen doživotno zbog političkog ubojstva (navodnog UDB-inog suradnika Jusufa Tatara u Karlsruheu 1983. godine, nap.a.) i to, za razliku od Perkovića i Mustača, za direktno sudjelovanje u političkom ubojstvu. Na neki čudan način, Vukušiću su uračunate patriotske zasluge te je pušten iz njemačkog doživotnog zatvora protiv svih propisa, da bi na koncu čak bio svjedok na procesu protiv Perkovića i Mustača. Po mom sudu, to su tako teška djela da bi sva trojica trebala biti u zatvoru. No, budući da je više nemoguće da Vukušić bude u zatvoru, čini se jedino ispravno da nitko od njih ne bude u zatvoru. To bi bilo loše sa stajališta vladavine prava, ali bi barem proceduralno bilo ispravno jer i se u jednakim uvjetima postupalo nejednako", kazao je Puhovski.
'Koliko je njihov rad za Tuđmana bio različit od rada za Jugoslaviju?'
Na pitanje je li ovo ujedno i novi pokušaj ideološke pomirbe u Hrvatskoj, kakav je devedesetih kanio provesti Tuđman, ali nije uspio, Puhovski kaže kako je ovaj slučaj zbrzani pokušaj da se nastavi s Milanovićevim prebacivanjem na desno te da se zabašuri njegov "grijeh" prema desnici zbog pokušaja donošenja "Lex Perković" dok je bio premijer.
"Koliko god Milanović bio spreman samoga sebe sramotiti, što je više puta pokazao, ne vjerujem da bi išao toliko daleko da sada, nakon 200 i nešto zahtjeva za pomilovanjem koje je odbio, prvi puta promijeni praksu na koju se više puta zaklinjao pa da ipak udijeli pomilovanje. Premda kod Milanovića važi pravilo 'nikad ne reci nikad'", kaže Puhovski.
Dodao je kako mu se čini da se u ovom slučaju zlo pokušalo nadomijestiti nečime što je bilo "dobro", odnosno njihovoj (Perkovićevoj i Mustačevoj) pomoći Tuđmanu da učvrsti vlast.
"No pitanje je koliko je djelovanje njih dvojice za Tuđmana po svome sadržaju bilo drugačije od njihovog djelovanja za jugoslavensku državu. Dakle, pitanje je radi li se tu o pitanju dobra i zla ili dva zla, samo za različite gospodare", ističe.
'Lošo i Rojs lete s cvijeta na cvijet kao pčelica Maja'
Na udaru kritika "s desna" zbog potpisa na pismo zamolbe za pomilovanjem Perkovića i Mustača našao se i general Ante Gotovina, koji je dosad bio neupitan moralni autoritet na desnici.
"Gotovina se povukao iz dnevnopolitičke borbe, ali očito pažljivo koristi politiku i javnu težinu svoga imena za neke svrhe koje nisu uvijek desno orijentirane, što se desnici ne sviđa. Desnica ga je doživljavala kao svojeg velikog političkog vođu kada se vratio iz Haaga, ali on je odmah rekao da ne želi tu ulogu igrati. Za razliku od Domazeta Loše i Rojsa koji su, više-manje, spremni letjeti s cvijeta na cvijet, kao pčelica Maja", zaključio je Puhovski.
