U Hrvatskom saboru ponovno je u srijedu zaiskrilo. Bolje bi, zapravo, bilo reći da su munje sijevale na sve strane. Toliko, da je predsjednik Sabora u jednom trenutku procijenio kao bi mogao dobiti 'po njonji' pa je, brže bolje, proglasio stanku i napustio sabornicu.
Što se to događa s našim parlamentom? Je li civilizacijski napredak kada vidimo hrvatske zastupnike da se – poput nekih europskih parlamentaraca - časte kapom, mada još ne i šakom, ili je kap prelila čašu i došao trenutak da ozbiljno preispitamo funkciju predsjednika Sabora koja, sada je već potpuno očito, iz godine u godinu gubi na autoritetu.
Popričali smo o tome s profesorom filozofije i političkim analitičarom Žarkom Puhovskim, koji kaže kako se ovakve situacije, ali i fizički obračuni, događaju i u parlamentima poput španjolskog, talijanskog i belgijskog. Iznosi i zanimljivost da je britanski parlament izvorno konstruiran tako da je između klupa pozicije i opozicije napravljeno točno toliko razmaka da se dvojica suparnika ne mogu dohvatiti mačem.
Nerazumijevanje pitanja imuniteta zastupnika
U Hrvatskoj je, kaže Puhovski, jedinstvena osuda ovakvog ponašanja u sabornici u javnosti nezamisliva zbog niske političke kulture gdje uvijek postoji razumijevanje za "naše". Međutim, pored tog općeg problema, imamo i jedan konkretan, a to je, naglašava Puhovski, da u Saboru ne postoji razumijevanje o tomu što znači parlamentarni imunitet.
"To znači doslovno da zastupnik u parlamentu može reći što god mu ili joj padne na pamet. U nekim situacijama to može i treba naići na javnu osudu, ali ne može biti kažnjivo. Budući da se kod nas ne može očekivati javna opća osuda ni najzagriženijih ekstremizama, vladajući se okreću formalnim, a besmislenim, kaznama – kako im se, prije svega iz inozemstva, ne bi prigovaralo. Uz to, Poslovnik, autoritarnim modusom, posebice štite najmoćnije u parlamentu, predsjedavajuće, a njihova je riječ, budući da je moć komunikacijski multiplikator, uvijek važnija, pa i opasnija od riječi svih ostalih. Kažnjivo može i mora biti ometanje rada parlamenta i meni se čini da se već u nekoliko saziva parlamenta događa to da se pobrkalo i jedno i drugo“, kaže Puhovski.
Ono što je ružno, dodaje, nije i kažnjivo, jer po članku 76, stavak 1 Ustava zastupnik u Saboru ima imunitet, a u stavku 2 navodi da se da ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost za izraženo mišljenje, ali, dakako, može biti upozoren, sukladno Poslovniku.
"Međutim", naglašava Puhovski, "počelo se odviše lako baratati opomenama zbog izrečenog sadržaja i to je dovelo do inflacije, dapače do jedne vrste sprdačine".
Opomene tijekom pauze? Može, ali…
Indikativno je i to, nastavlja Puhovski, da "jadni Bulj gleda otraga, što će mu Grmoja reći kod svake opomene. A ovaj igra ulogu Mefista iz Metkovića, što mu se sigurno jako sviđa, ali se vidi da je Bulj na koncu čekao da mu čak i kolega iz drugog kluba kaže da ne treba izaći iz Sabora. I tu je Beljak potpuno očito povrijedio red funkcioniranja Sabora jer je omeo da se provede odluka predsjedavajućega da Bulj napusti sjednicu", kaže Puhovski te nastavlja:
"Beljak je tu doista zaslužio opomenu, pa možda i udaljavanje, ali druga stvar - u kojoj Beljak ima pravo - jest da, nakon što je sam Jandroković prekinuo sjednicu, on u očitoj panici kao loš sudac u nogometu počinje lamatati kartonima, pri čemu nikakvi kriteriji nisu jasni".
Puhovski se slaže s odlukom Odbora za Ustav, politički sustav i poslovnik, da je predsjednik Sabora, Gordan Jandroković imao pravo davati opomene i u pauzi, ali - naglašava - to ne znači da je sadržajno ispravno što je to činio.
"On je imao pravo dati opomenu, ali - po onome što smo vidjeli - nikakvog smisla u tome ne vidim. Jandroković je koristio čudne formulacije - da je djelovalo kao da će doći do fizičkog sukoba. Ja to ne vidim tamo i čini mi se da je to bila panična reakcija koja, po mom sudu, čitavu priču navodi na ključni problem koji je iz saziva u saziv Sabora sve očitiji - to je rapidni gubitak autoriteta predsjednika i predsjedavajućih na sjednicama", kaže nam Puhovski.
Vrijeme za ozbiljnu reformu. Šef Sabora nema autoritet'
Krajnje je vrijeme, kaže analitičar, da se razmisli o ozbiljnoj reformi koja bi, djelomično, bila na tragu britanske tradicije, ma koliko ona bila drukčija od naše.
"Da, u trenutku izbora, predsjednik ili predsjednica Sabora napušta stranku koja ga je izabrala, da isto važi i za potpredsjednike. I dodatni element, koji mi se u britanskoj tradiciji čini važnim, da trećina onih koji predlažu predsjedavajućeg bude iz oporbenih skupina. To ne bi bilo potpuno rješenje, ali bi ublažilo dio ove nelagode koju imamo kada kao promatrači vidimo da taj čovjek, koji tamo sjedi, nema autoritet", kaže Puhovski.
'Autoritet Reinera se srozao do samog dna i postao loš vic'
Nije problem samo u Jandrokoviću. Autoritet Željka Reinera se, kaže Puhovski, srozao do samog dna i postao loš vic. Jedini koji je, smatra analitičar, kako-tako upravljao Saborom bio je Furio Radin i to zato jer je, kaže Puhovski, "unaprijed znao da nema autoritet pa se nije pravio ni da ga ima".
Na pitanje, je li uopće moguće biti objektivan u izvršavanju funkcije predsjednika Sabora kada promatraš članove vlastite stranke kako se prepucavaju s članovima oporbe, Puhovski kaže da onaj tko je pripadnik stranke, čak i ako funkcionira objektivno, teško da će biti tako percipiran.
"Imali smo situaciju da je Jandroković dugo bio predsjedavajući Sabora i drugi čovjek stranke, glavni tajnik. Petrov čak i predsjednik stranke", podsjeća Puhovski. Svugdje u svijetu, naglašava analitičar, za predsjednike parlamenta gleda se birati starije i iskusne političare, koji su poznati po tome da ne ulaze u sukobe i djeluju pomirljivo.
Zato je, zaključuje Puhovski, "proceduralni trik" s trećinom ovlaštenih predlagatelja iz oporbene opcije mogući osigurač.
