Nakon što je 14- godišnji dječak počinio strašan zločin u osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" i ubio osmero djece i zaštitara, učenici su ubojicu na neki način počeli "slaviti".
Naime, tijekom minute šutnje u jednoj školi u Obrenovcu jedan je učenik donio plastični pištolj u školu, izvadio ga i okrenuo prema učenicima. Iako je policija brzo reagirala, situacija nije bila niti malo ugodna.
Osim toga, ova strašna nesreća "inspirirala" je djecu da naprave lažne Instagram profile dječaka koji je počinio zločin kako bi na taj način pokazali da im je on svojevrsni heroj.
Zbog niza neugodnih reakcija djece, razgovarali smo sa psihologicom Milijanom Kovačević, koja nam je objasnila veliki problem koji je duboko ukorijenjen u djeci i odnosu roditelja s njima, zbog čega su ovakve situacije, nažalost, sve češće.
"Prvenstveno je riječ o dječaku koji je vrlo darovit, kao što su svi već pisali. Ističe se njegov intelekt, uspjesi, postignuća. Problem je u tome što dijete možda nije bilo prepoznato, nije se gledalo na emocionalni razvoj, već se isključivo upiralo u njegova postignuća", priča nam Milijana te dodaje kako upravo zbog tog isticanja uspjeha, dijete dolazi do osobnog konflikta.
Zbog ignoriranja djetetovih emocija, ono postaje samo uspjeh koji mu se prepisuje, a nije neobično da druga djeca budu ljubomorna, zbog čega se javlja već spomenuto maltretiranje.
"Ovo ismijavanje situacije, otvaranje lažnih profila i veličanje zločina se događa odavno. Ljudi zatvaraju oči, a kada se dogodi nešto odraslo, nešto neobično djeci, to ih inspirira i slave nešto tako za njih veliko", objašnjava nam psihologica, ističući ponovo glavni povod tome- loši obiteljski odnosi i zanemarivanje.
Digitalizacija je, kaže, ima veliki učinak u ovome, no to se ne može spriječiti. Ratne igrice i nasilan sadržaj nikako ne može pozitivno utjecati na dijete, ali se ne može ni zabraniti. Tu dolazi do odgovornosti roditelja, koji će uz takav sadržaj na pravilan način djetetu ukazati na probleme i intenzivno raditi s njime da virtualni svijet ne prijeđe u onaj stvarni.
"Vrijeme se promijenilo, naravno da internet utječe na sve, ali s tim promjenama se očekuju i veći napori u odgoju. Ne može se uspoređivati kako je bilo prije i sada, jer sada je potrebno puno više razgovarati, provjeravati kako je dijete, što ono treba i osjeća. Slušanje i razgovor glavni su u borbi protiv ovakvih stvari, jer djeca prepuštena sebi samo gomilaju svoje unutarnje probleme. Nismo svi isti i ne možemo gledati isto kao i nekada", govori Milijana.
Kao veliku prednost ističe velike obitelji u kojima ima više djece u kojima se braća i sestra brinu jedni o drugima te više vremena provode zajedno, zbog čega postoji manja mogućnost isključenosti empatije i osjećaja.
