"Onaj tko hoće biti na listi, morat će potpisati da u slučaju da ode iz stranke ili glasuje protivno uputama stranke, mu se 'stišće' ovrha na milijun-dva kuna", izjavio je Ivan Pernar, jedan od lidera Živog zida, u velikom intervjuu za N1 TV, a iako je Ivan Vilibor Sinčić, kasnije pokušao ublažiti izjavu o "milijun-dva kuna" ovrhe, ipak je potvrdio da Živi zid, u suradnji sa svojim pravnim stručnjacima, osmišljava kaznene metode kojima bi učvrstili disciplinu u redovima Živog zida i spriječili bjegunce.
Da, radi se o protuustavnoj ideji. "Mandat ne pripada stranci, pripada narodu", jednostavno je rekao stručnjak za ustavno pravo, prof. dr. Branko Smerdel, na pitanje je li moguće ući u takav manevar.
No, ova izjava Ivana Pernara nije bila samo još jedna neobična i radikalna ideja i inače radikalnih i dramatičnih vođa Živog zida. U trenutku kada je izrečena Živi zid je i prema drugom najvažnijem nacionalnom istraživanju političkih preferencija (Crodemoskop) bio priznat kao politička snaga koja najjače raste i još k tome – politička snaga oko koje i HDZ i SDP i Most i Pametno itd. - dijele gotovo identične stavove.
Svi su protiv Živog zida
Živi zid je uspio ono što mnogima prije nije uspjelo. Gotovo svim ostalim parlamentarnim strankama doima se jednako opasno i izaziva gotovo jednake reakcije, smatra ih se opasnim populistima. I HDZ i SDP i Most prema najnovijem istraživanju ili stagniraju ili lagano klize prema dolje, jedino Živi zid raste. "Živi zid će doći u probleme kada bude trebao svoje 'parole' formulirati u konkretna rješenja", rekao je Nikola Grmoja iz Mosta.
Plenković je pomalo neodređeno govorio o "pokušajima nihilizma, pesimizma i anarhizma", ali je Jandroković zato podviknuo: "Dosta demagogije, napuštanjem EU-a gube se milijarde!" Predsjednik SDP-a Davor Bernardić je govorio da je "Živi zid bez stava o bitnim pitanjima", a Peđa Grbin je podsjetio da je Živi zid bio protiv obveznog cijepljenja. Marijana Puljak je Živi zid nazvala "letećim cirkusom". I tako dalje.
Ne postoji političar izvan Živog zida koji se sa simpatijama osvrnuo na fenomen brzog rasta Živog zida. Za lidere Živog zida to je vjerojatno upravo ono što su htjeli. Isprovocirali su sve najjače, etablirane političare, da govore o tome koliko su opasni i destruktivni. A oni to onda samo malo pomaknu i ustvrde da to "okorjele političke strukture" žele spriječiti njihov pravedan pohod. Imaju dakle sigurnog i čvrstog "vanjskog neprijatelja".
Nakon vanjskog, rješavaju se i unutarnjeg neprijatelja
A sada je Ivan Pernar objavio i prvu namjeru rješavanja problema "unutarnjeg neprijatelja". Stranka sa značajnim brojem saborskih zastupnika, stranka koja raste po svim istraživanjima javnog mnijenja javno objavljuje da želi naći načina kako da se nedemokratski ustroji. Ivan Pernar svojim opisom kako bi on pod prijetnjom ovrhe formirao liste i ustrojio vojsku sigurnih glasača zapravo poručuje: stranka- to sam ja. Ili možda: stranka, to smo nas troje, četvero. Razotkriva tako jednostavno da je Živi zid zapravo duboko autoritarno ustrojen i da želi biti još autoritarniji.
Daleko od toga da ostale hrvatske parlamentarne stranke stalno ne rastežu modele unutarstranačke demokracije i da zapravo stalno priželjkuju da mjesto na izbornoj listi bude jamac predanosti i sljedbe kursa stranke koji propisuje aktualno vodstvo. No, ovdje imamo slučaj da Živi zid ne želi biti bolji od njih, nego upravo drastičniji.
Prevedeno, Pernar je poručio da ne želi u Živom zidu misleće ljude. Kad jednom potpišeš, to je to. Njegova ideja naplate bilo kakvog protivljenja, uzmaka ili odustajanja od propisanog, jednaka je onima koji naplaćuju prelazak kod drugih. Trgovina. Korupcija. Ucjena. Živi zid, kao pokret koji je nastao kao posljedica sve većeg broja blokiranih, nesretnih i siromašnih, kao pokret koji se u svojoj prvoj fazi dokazivao neposrednim aktivizmom, ne snalazi se baš najbolje u svojoj transformaciji u političku stranku.
Živi zid je kazna velikim strankama
S jedne strane doista je postao nešto kao "živi spomenik", kao kazna velikim strankama koje su se izmjenjivale na vlasti, koje su svojim postupcima direktno ili indirektno proizvodile sve veći broj siromašnih, ovršenih ili nesretnih, ali i zaboravile uvesti građanski odgoj u škole, pa već nekoliko sezona Hrvatska ima nove generacije glasača koji ne znaju točno raspoznati što je, primjerice, fašizam, ili za što služi parlament.
A s druge stranke, Živi zid postaje politička snaga koja doista okuplja veliki broj nesretnih, obespravljenih ili frustriranih mladih ljudi koji ne mogu naći rješenje u ovako skrojenoj Hrvatskoj. Ivan Pernar je objavom modela unutarnjeg ustroja objavio svim tim ljudima da ih zapravo ne treba kao misleće ljude, kao one koji će mu moći reći da je ovo ili ono pogrešno.
Možda će, doduše, "pravni savjetnici" koje spominje Ivan Vilibor Sinčić, spriječiti da Živi zid ustrojem postane prva postjugoslavenska totalitarna stranka.
