Ime Franje Tuđmana duboko je upisano u povijest Hrvatske. Zbog nje je robijao, ratovao, oslobodio ju i na kraju doveo do samostalnosti. I dok ga mnogi zbog toga slave, drugi mu mnogo toga zamjeraju, od rasprodaje Hrvatske do miješanja u pravopis ili sastav reprezentacije.
Provjerili smo kako dvadesetak godina od smrti Hrvatska vidi svog prvog predsjednika.
Upitani koja im je prva asocijacija kada netko kaže Franjo Tuđman, kažu: "Otac. Ponos".
Smatraju i kako je svakoga razumio, svima pokušao pomoći. Druga je stvar, kažu, što su njega izigrali. Drugi smatraju kako zaslužuje puno veću čast nego što mu se pruža.
Istini za volju, s Tuđmanom je u Hrvatsku stigla demokracija, ali nije odmah zaživjela. Kolege reporteri sa strahom su znali postavljati i najbenignija pitanja, a predsjednik Tuđman volio je izmišljati nova imena ili vraćati u upotrebu neke arhaične nazive pa je tako sport dobio kvačicu.
Ali jedno ime pred njim se nije smjelo izgovoriti. Ono Dinama.
Kako su godine prolazile prolazio je kult najvećeg hrvatskog junaka. Građani danas kažu da je pozitivna stvar što imamo hrvatsku državu, ali negativna jer još uvijek osjećamo posljedice Tuđmanove vladavine.
I to mu građani ne zaboravljaju. Kažu tako kako o njemu misle sve najgore, da je zločinac, a postoje i oni koji tvrde kako im ništa nije značio.
Narod je pogađala priča o 200 bogatih obitelji, novac na tajnom računu njegove supruge Ankice, tvrtke koje su upropastili Tuđmanovi sinovi i unuk ili privatizacija. Potpuna suprotnost devedesetima. Ali, jednu mu stvar nitko nikad neće moći osporiti, a to je da imamo Hrvatsku!
