Ne kažu vežite se, polijećemo - nego ukrcajte, se krećemo. Barem na katamaranu Dubravka.
"Motori su pripremljeni, sve vrti, podignut ćemo skalu, čif palube će doći ovdje na krilo mosta da mi govori distancu, ja izvlačim brod krmom, vozim ga van u sred lučkog bazena i idemo vani. Dižemo brzinu na nekih 25, 26 čvorova i nastavljamo dalje prema Cresu", govori nam kapetan Matko Bezmenjak.
Ekipa od 6 članova posade 14 dana u komadu živi, radi i vozi zajedno.
"Kad je ekipa prava, kad su dečki iza tebe dobri onda je sve lakše", govori kormilar Sanjin Mavrinac.
Katamaranom je nešto lakše upravljati priznaju, ali ova je linija teška jer ima 5 pristajanja - Rijeka, Cres, Unije, Susak, Ilovik, Mali Lošinj.
Zimi voze isključivo za domaće, a sad su ih već zamijenili Slovenci, Austrijanci, Talijani, Nijemci i Englezi.
Pitamo kormilara Sanjina je li ikada imao neku sinkopu, a on se nasmijao kao lud. No, šalu na stranu, ali ljeti jedrenjacima, gliserima i jahtama znaju upravljaju i oni s jako malo iskustva na moru.
Brodovi poput Dubravke su osjetljivi, u slučaju nevremena, velikog mora, velikog juga - liniju prekidaju.
"Jadran je mali ali nije pitom, uglavnom", govori kapetan Bezmenjak.
Dubravka je stara 30 godina, iako je redovito održavaju i popravljaju, bolje bi bilo da je vozila 20.
Katamarani i trajekti otočanima život znače a turistima su isto većinom jedini put s kopna na otoke. Najveća je razlika u tome što trajekti prevoze i automobile ali je zato katamaran 3 puta brži. Može razviti brzinu od 25 čvorova odnosno preko 40 kilometara na sat.
"Njihova brzina je sve, za 2 i pol sata iz Rijeke si ovdje, ako ideš autom na Lošinj pa preko, cijeli dan ti treba", govori Darko Počkar iz Rijeke.
Zora je. Ribari se vraćaju kući, a naša ekipa kreće nazad. Pekarske - tako se kaže za ove rane linije. To znači ustajanje je u 5:30, ali pomorac ili možeš ili - ne možeš biti.
"Bio sam 5 godina na međunarodnoj plovidbi, na kontejnerašima. Nije bilo panike ali posao se bitno razlikuje", govori član posade Lovro Čović.
A duša Dubravke je sir Peđa, kako ga zovu od milja. Osim što nas je probudio kavom, čuo je da smo gladni.
"Rekli ste da ste gladni da nije bilo doručka i da niste marendali. Malo ćemo vam napraviti ćagod da dođete veseli i sretni v Riku", kaže nam Peđa.
Janez Marinko, član posade, ističe - ne zna da negdje postoji bolja ekipa.
Nije to kao nekad, govore, kad si teško mogao biti veća faca u društvu nego kao kapetan broda, ali nije ni loše. A na 54 broda 'bijele flote' svake godine prevezu 12 milijuna ljudi.
