U našem društvu, kada je riječ o ideološkim pitanjima, vrlo je teško započeti argumentiranu i smirenu raspravu, bez da proključaju strasti i sve završi u kaosu u kojemu komunikacija i dijalektika više nisu mogući. Jedan od razloga tome je vjerojatno agresivan i isključiv pristup radikalnih pripadnika svjetonazorskih polova koji, težeći ostvariti svoje ciljeve, jednostavno ne žele čuti drugu stranu.
Zbog toga oni koji su bliže nekom od ta dva pola, naživcirani stilom i ekstremnim stavom zaraćenih ljutih protivnika, vrlo lako pristanu uz radikalniju verziju stava koju inače ne zagovaraju. To je klasična ljudska psihologija kada inat zagospodari, ljudi postanu poput tvrdoglavih mazgi samo iz principa, a volja za moć proradi. Jednom kada društvo oko nekog pitanja upadne u takvo negativno stanje idejnog konflikta teško je izvući se iz situacije te je normalizirati.
Dvije zaraćene strane
Pitanje pobačaja svakako je jedno takvo pitanje koje u istom trenutku kada se potegne izaziva burne emocionalne reakcije i verbalne sukobe. Na jednoj strani nalaze se konzervativci, u pravilu vjernici, čiji su radikalni i ekstremni predstavnici poput Vice Batarela, skloni filozofski neukom instrumentaliziranju znanosti (naturalistička pogreška). Oni bi cijelom društvu najradije nametnuli apsolutnu zabranu pobačaja.
Premda se pozivaju na znanost, bez razumijevanja da prijelaz s deskriptivnih na normativne sudove zahtijeva dobre i uvjerljive razloge, njihovo je pogonsko gorivo radikalno i nekritičko poimanje vjere, pa bi bili najsretniji kada bi se Hrvatska transformirala u totalitarnu teističku državu.
Radikali žele zakone po kršćanskim načelima
"Želimo da zakon i društvo bude temeljeno na kršćanskim načelima i vrijednostima jer je kršćanstvo stvorilo zapadnu civilizaciju", smatra Batarelo, ignorirajući pri tome grčke korijene kršćanstva, tj. filozofsku misao stare Grčke, posebno Aristotela, Platona i neoplatonista, bez kojih kršćanska teologija ne bi postojala u sadašnjoj formi.
Na drugoj strani argumenta obično se nalaze ljevičari koji nekritički poimaju pravo žene na pobačaj uz slogane "moje tijelo moj izbor", koriste nekakvu formu utilitarističkog argumenta da će zabrana pobačaja donijeti više štete nego koristi budući da će žene obavljati nesigurne ilegalne pobačaje. Zahvaljujući kognitivnoj pristranosti, slično svojim protivnicima, uopće ne žele čuti argumente ili vidjeti dokaznu građu koja im ne ide u prilog.
Sklonost dogmatizaciji je izraz totalitarnog uma
Ako bi se za nešto moglo reći da je problem onda je to sklonost dogmatizaciji koja je specifična totalitarnim sustavima ili sustavima koji imaju neke karakteristike totalitarizma. Ukoliko postoje neke stvari u društvu koje nisu podložne kritičkom propitkivanju i moraju se prihvatiti takve kakve jesu, utoliko možete biti sigurni da vam je sloboda ograničena i da živite u popperovskom zatvorenom društvu koje manifestira totalitarne sklonosti. To jednako vrijedi i za pitanje pobačaja, koji je u Hrvatskoj legalan. Doduše, zakon o pobačaju jedan je od najrestriktivnijih u Europi s obzirom na to da je dopušten do 10. tjedna trudnoće.
U dijalektičkom sukobu ovih suprotstavljenih strana, često se marginalizira mišljenje nekih ateista koji su usprkos svom svjetonazoru protivnici pobačaja i zagovornici ljudskog prava na život od začeća. Osim toga, tim ateistima buntovnicima zna biti teško i neugodno u pokušaju da ih ozbiljno shvate drugi ateisti koji nisu nimalo imuni na kognitivne sklonosti i nerazumnost, ma koliko se kleli u razum i znanost. Kod nas je jedan od najpoznatijih "prolifera" takvog tipa Aleksandar Stanković.
U svijetu postoje mnogi visoko obrazovani ateisti koji smatraju da je pobačaj moralno loš čin, pa čak je i formirana sekularna "prolife" organizacija "Secular Prolife", koja od 2009. godine okuplja nevjernike raznih tipova. Imenovati sve "prolife" ateiste i razmotriti sva njihova stajališta uzelo bi previše prostora i vremena, tako da ću navesti samo njih nekoliko kako bi se potaknula rasprava o sekularnim razlozima protiv pobačaja iz perspektive ateista. Jednako tako, postoji mnogo različitih argumenata protiv moralne opravdanosti pobačaja sa stajališta različitih etičkih teorija, od deontoloških, preko konzekvencionalistikih pa do etike vrlina, o kojima ovdje neće biti riječ.
Hitchens smatra da je pojam 'nerođenog djeteta' stvaran
Jedan od najtvrđih, svjetski poznatih, a(nti)teista, novinar i izvrsni govornik Christopher Hitchens, zamjerio se mnogim ateistima jer je eksplicitno podržavao "prolife" pokret protiv pobačaja. Kao tinejdžer majka mu je priznala da je pobacila fetus prije i iza njega, što je u njemu s jedne strane pobudilo osjećaj sreće što je imao priliku iskusiti život, a s druge ga je strane potaknulo na propitivanje i razmišljanje.
Na više mjesta, u više debata, pa i u svojoj knjizi "Bog nije velik", Hitchens je tvrdio da je pojam 'nerođenog djeteta' stvaran pojam. Tome u prilog, prema njemu, idu sva suvremena istraživanja iz embriologije koja su demonstrirala da je embrij "odvojeno tijelo ili entitet" koji nije samo izraslina, dodatak ili tumor u ženama te činjenica da prijevremeno rođene bebe u današnjem vremenu mogu preživjeti izvan maternice iako se rađaju sve ranije.
Stoga, kao humanist, osjeća moralnu odgovornost prema nerođenom djetetu kao potencijalnom budućem kandidatu za člana društva i ne misli da posjeduje moralno opravdanje zagovarati prekidanje trudnoće. Stoga, zaključuje, moralna odgovornost odluke ne leži samo na majci, već i na društvu. Međutim, isto tako, ostavlja mogućnost da postoje i mnoge situacije u kojima "nije poželjno nositi fetus do kraja", kao u slučaju velikih fizičkih i mentalnih deformacija koje bi mogle donijeti veliku patnju djetetu i roditeljima.
"Širenjem definicije što je živo i što je čovjek, također smo prihvatili da bi mogao postojati konflikt prava između potencijalnog čovjeka i aktualnog. Jedini moralni gubitnici u ovoj raspravi su oni koji kažu da nema nikakvog konflikta i ničega za raspravljanje", napisao je Hitchens u svom članku o abortusu za Vanity Fair.
Don Marquis i argument lišavanja
Don Marquis, profesor emeritus filozofije s prestižnog američkog sveučilišta University of Kansas, objavio je 1989. godine članak "Zašto je pobačaj nemoralan" s kojim je u filozofskim krugovima inicirao veliku debatu oko tog pitanja. Njegov argument je u potpunosti sekularan i izbjegava pripisivanje fetusima pojmove poput "ljudski život", "ljudsko biće" ili "osoba" kao što se to čini u standardnim argumentima protiv pobačaja.
Osim u nekim posebnim slučajevima, poput silovanja ili kada je ženin život ugrožen, Maquis tvrdi da je namjerni pobačaj, u većini uobičajenih situacija, uvijek nemoralan čin koji je "u istoj moralnoj kategoriji kao ubojstvo nedužnog odraslog ljudskog bića". Njegov osnovni razlog zašto je pobačaj moralno loš nalazi se u tome što zametak ili fetus lišava "vrijednosti budućnosti slične našoj" koja uključuje "iskustava, aktivnosti, projekte i užitke".
Robert M. Price, ekspert za Novi Zavjet i sustavni teolog, uz Richarda Carriera jedan je od rijetkih zagovornika mitološke teorije prema kojoj Isus nikada nije postojao te kao liberal smatra da je pobačaj u mnogim slučajevima ubojstvo drugog stupnja. Price, prema vlastitim riječima, nije mogao ostati dosljedan u moralnom podržavanju pobačaja, a istovremeno biti protivnik čedomorstva. Ipak, shvaća da je riječ o vrlo teškom problemu i, iako smatra da je moralno loš čin, misli da ne bi bilo pametno pobačaj staviti izvan zakona, pa je u političkom smislu za mogućnost izbora.
Kristine Kruszelnicki zagovara apsolutnu zabranu pobačaja
U svom članku "Sekularni slučaj protiv pobačaja", Kristine Kruszelnicki (deklarira se kao progresivni liberal i ateist) tvrdi da je pobačaj možda kompleksno pitanje s emocionalnog stajališta, ali nikako i s etičkog stajališta. Ključno za Kruszelnicki je jesu li fetus i zametak ljudska bića, o čemu ovisi ima li žena moralno opravdanje na izbor ili ne. Pri tome se poziva na znanstvene spoznaje koje su utvrdile da su zametak i fetus doista članovi ljudske vrste.
"Za razliku od drugih stanica koje sadržavaju ljudski DNK - sperma, jajna stanica i stanice kože, primjerice - nedavno fertilizirani zametak ima potpunu inherentnu sposobnost razviti se kroz sve faze ljudskog razvoja, uz uvjet pružanja adekvatnog hranjenja i zaštite", piše Kruszelnicki, zagovarajući tako teleologijsko (svrhovito) poimanje zametka i fetusa koji u sebi posjeduju unutarnju sposobnost razvitka, tj. aktualiziranja potencija u potpuno razvijeno samosvjesno ljudsko biće.
Nasuprot tvrdnji u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, prema kojoj se "sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima" te su "obdarena razumom i sviješću", Kristine smatra da rođenje ne posjeduje nikakvu čarobnu transformativnu funkciju kojom odjednom zadobivamo svojstva osobe, svijest i prava. Nerođeno dijete je, prema njoj, ljudsko biće neovisno o lokaciji i ovisnosti o drugim ljudskim bićima.
Je li pravo na pobačaj samo stvar žene?
Za razliku od nekih drugih ateista, Kristine ide do samog kraja, pa smatra da čak i silovane žene nemaju moralno pravo na izbor ako je točno da je nerođeno dijete ljudsko biće i da posjeduje inherentnu sposobnost razvitka onako kako je to definirala: "Ako je nerođeno dijete ("preborn") ljudsko biće, okolnosti začeća nemaju nikakvog utjecaja na njegovo ili njezino pravo da ne bude uništeno... Pobačaj niti će ženu učiniti nesilovanom niti joj pomaže da se oporavi. Kaznimo silovatelja, a ne njegovo dijete", smatra Kruszelnicki.
Jednako tako smatra da bi bilo logički nedosljedno tvrditi da je pobačaj moralno loš čin, ali ipak biti za legalnu mogućnost izbora radi spašavanja života, kao što to čini Robert M. Price.
Jedno je od pitanja koja su postavili spomenuti ateisti koliko je žena jedina ta koja ima pravo odlučivati o pobačaju? Znači li činjenica da se ljudsko biće razvija od zametka preko fetusa do novorođenčeta upravo u maternici žene također i da je samo ona ta koja ima pravo na autonomnu odluku o pobačaju koje u pravilu izvodi druga osoba specijalizirana za te postupke. I, je li tijelo trudne žene u cijelosti samo njezino tijelo ili je unutar njezina tijela posebno i odvojeno tijelo koje ovisi o njoj?
