Prvaši, a već ponavljači! Od 1142 učenika koji su prošle godine, narodski rečeno pali razred, čak je 163 prvaša.
Ovi podaci šokirali su i one koji obrazovni sustav itekako dobro poznaju.
"To je jako loše, to je obeshrabrujuće. Pritom moramo znati i to da se šalje loša poruka prema njihovim vršnjacima koji se također na jedan grub način suočavaju s stvarnošću, a ja bi rekao grub stoga što se događa u vrlo ranoj životnoj dobi kada to može imati ozbiljne životne posljedice na kasniji psihofizički razvoj te djece", kaže Željko Stipić, predsjednik Školskog sindikata Preporod.
Ako je u svakom od ovih razreda, u kojem je jedan ponavljač, minimalno 25-toro djece, dolazimo do šokantne brojke od 4000 djevojčica i dječaka kod kojih se tako potakla nesigurnost koja se, tvrde stručnjaci, može razviti i u cjeloživotnu frustraciju.
"Čim su zakoračili u školu pokazalo se da su oni svojevrsni autsajderi i da oni praktično nemaju šanse kao druga djeca završit redovitim putem školu", dodaje Stipić.
Često se to događa djeci Romske populacije od kojih mnoga nemaju temeljna znanja da bi uopće počela pratiti nastavu, a i na nju dolaze neredovito.
Specifična je škola koja funkcionira po nekima kontroverznoj Waldorfskoj metodi, prvašići već štrikaju kao nekoć njihove bake. Uče dva strana jezika, balet i jogu, sade vrt. Školskih udžbenika i torbi nema. Nema ni ocjena sve do 7. razreda. Ni oblačića, ni smajlića. Nepojmljivo im je prvašić može pasti razred.
"S našeg kuta gledanja je to, na neki način, nepojmljivo. Mi ne poznajemo ocjenjivanje, u nižim razredima nikako. Mi smo morali uvesti ocjenjivanje u višim razredima radi upisivanja u srednje škole, ali mi se s tim ne slažemo jer smatramo da dijete u toj dobi zapravo ne treba takvu vrstu kritike", kaže nam Ivana Vukelić Bonifačić, poslovna ravnateljica Waldorfske osnovne škole.
Do sada je od osnutka prvih privatnih osnovnih škola u Hrvatskoj tek dvoje njihovih učenika neuspješno završilo razred i to jedan učenik šesti, a jedan osmi razred. U vjerskim školama je u posljednjih 10 godina palo četvero đaka. Znači li to da su privatne škole bolje ili djeca ne padaju kad roditelji plaćaju? Dok se stanje u našem obrazovnom sustavu ne sredi - svaki će roditelj to morati zaključiti po primjerima koje osjete na vlastitoj koži. Točnije, ne oni već đak.
