Službeno, iznos nepodmirenih obveza Grada Zagreba je 617,4 milijuna kuna, a neslužbeno, prema procjeni američke agencije za kreditni rejting Moody's, dug seže čak do dvije milijarde kuna. U svakom slučaju, zasjedne li u Poglavarstvo nakon lokalnih izbora u svibnju netko tko će tek nominalno zamijeniti pokojnog Milana Bandića, ali ne i njegovu politiku ili, pak, netko od onih koji obećavaju potpuni zaokret u upravljanju gradom - suočit će se s golemim financijskim problemima metropole koju, povrh svega, čeka i obnova nakon prošlogodišnjeg potresa.
Koliko će znane i neznane rupe u gradskoj blagajni biti izazov budućem gradonačelniku te što bi trebao učiniti, upitali smo prof. dr. sc. Luku Brkića s Fakulteta političkih znanosti i neovisnog ekonomista Petra Vuškovića.
'Proračun ne smije biti gradonačelnikova vlastita prćija'
Koliki je stvarni minus u gradskoj blagajni zapravo se ne zna, već samo nagađa, kaže prof. Brkić.
"U proračunu koji je izvorno bio 7,5 milijardi kuna pa se dizao do razine na kojoj je sada, gubitak je značajan već ako je u pitanju 'samo' milijardu kuna. To je respektabilan deficit s kojim treba znati upravljati i izaći na kraj. Ono što je već na prvi pogled vidljivo jest da Zagreb, kao glavni i najveći grad Hrvatske, ne samo da ne vodi na ljestvici transparentnosti proračunskih sredstava, nego je debelo na začelju.
A kad je riječ o javnom novcu, nositelji vlasti ne bi se smjeli ponašati kao da je proračun njihova vlastita prćija. U tom smislu, nadam se da će novi gradonačelnik ili gradonačelnica početi mijenjati model upravljanja gradom. To neće biti jednostavno, a tvrdim da neće biti ni uspješno, jer bilo bi to prvi put ne u povijesti Zagreba nego čovječanstva, da se u jednom mandatu uspije promijeniti model koji je već desetljećima klijentelistički", kaže Brkić.
Vušković naglašava kako se uspjeh gradonačelnika jedino može mjeriti upravljanjem javnim financijama.
"Proračun za 2021. godinu je 14 milijardi kuna. Veliki je to rast u odnosu na prethodnu godinu. U usporedbi s proračunom od prije deset godina, to je duplo veći iznos javnog novca. Dakle, imaš mogućnost raspolaganja novcem organizacije koja ima najveći financijski kapacitet u državi, i unatoč tome ostavljaš dug u blagajni. To se zove neefikasno upravljanje. Ne zanima nas broj izvršenih projekata, kako se to u zadnje vrijeme u medijima navodi kada se analizira uspjeh bivšeg gradonačelnika, već isključivo način financiranja tih projekata. Sasvim je jasno da budućeg gradonačelnika čeka ozbiljan posao ovladavanja gradskim dugom. Da sam na njegovu mjestu, napravio bih neovisnu reviziju financija. To je dobar početak upravljanja gradom", smatra Vušković.
28.02.2021. Zagreb - Upaljene svijece i lampasi ispred zgrade Gradskog poglavarstva za preminulog gradonacelnika Milana Bandica Photo: Josip Regovic/PIXSELL
'Posljedice potresa samo će produbiti dug u blagajni'
Potres je, kaže Vušković, vanjski rizik koji nitko nije mogao predvidjeti i koji će samo produbiti dug u blagajni.
"Sreća je da će obnova od potresa trajati godinama pa će se budućim godišnjim proračunima moći alocirati dio novca u ime obnove. Naravno, gradskoj blagajni bit će vrijedna pomoć države, ali i europskih fondova. Nadamo se da se to neće odraziti na kvalitetu javnih usluga koje su već sada na niskim razinama", napominje Vušković.
Za očekivati je da će svi kandidati koji su oponirali Bandiću i njegovoj politici vođenja grada sada još žešće zagovarati drastične rezove, posebno stoga što gotovo trećina proračuna odlazi na proračunske korisnike. Brkić, međutim, kaže kako su "rezovi" tek jedna od čarobnih političkih floskula.
"Obično se smatraju nečim dobrim i pozitivnim, što naprosto nije točno. Treba napraviti ozbiljnu i stručnu reviziju strukture prihoda i rashoda pa vidjeti koliko u Zagrebu doista imamo "uhljebistan", koliko je zaista ljudi koji su, ne samo po političkim vezama, zaposleni na suvišnim radnim mjestima. Ne bi valjalo lomiti preko koljena, a bojim se da će biti tako", kazao je Brkić za Net.hr.
'Treba prodati imovinu Holdinga, osim Vodovoda i ZET-a'
Vušković, pak, kaže da se već u jednom mandatu moraju postaviti minimalni ciljevi proračunskih rasterećenja kako bi javne financije bile dovedene u red, pa redom predlaže rješenja.
"Ukupna masa plaća za zaposlene mora se smanjiti više od 20 posto, a prioritet je masa plaća za osobe u administraciji. Materijalni troškovi moraju se smanjivati i oko 30 posto kroz transparentnu kontrolu javne nabave, ukidanje birokratske papirologije i energetske uštede. S druge strane, ne smanjivati ulaganja u komunalnu infrastrukturu. Subvencije se moraju smanjivati i oko 30 posto, najviše kroz ZET. Razne beneficije kroz kolektivni ugovor ne mogu se više podnositi.
S druge strane, subvencije za Arenu, zapošljavanje osoba s invaliditetom i poduzetništvo neće se smanjivati. Naknade se moraju pregledati kako bi se vidjeli opravdani troškovi (npr. za novorođenčad, gradski prijevoz osoba s invaliditetom i učenika, prehranu socijalno ugroženih i sl.). Istovremeno, potrebno je ispitati opravdanost nabave udžbenika koja je neovisna o imovinskom cenzusu i naknade za roditelje odgojitelje. Ostali rashodi mogu se smanjivati kroz racionalnija trošenja za udruge, sport i kulturu, s obzirom na to da se ipak radi o neovisnim sektorima", ističe.
"Na prihodovnoj strani, potrebna je prodaja imovine i Holdinga (osim vode i tramvaja), a isto tako i snažna orijentacija za privlačenje privatnih investicija koje će povećati proračun", kaže Vušković.
22.04.2015., Zagreb - Zgrada zagrebackog Paromlina, jednog od najvaznijih hrvatskih industrijskih kompleksa s pocetka industrijalizacije zapustena je i puna smeca. Photo: Davor Puklavec/PIXSELL
Prodaja 'obiteljskog srebra' krije jedan problem...
Kada je riječ o rasprodaji "obiteljskog srebra", spominje se da je pokojni gradonačelnik Bandić u proračunu već ukalkulirao prodaju dijela gradske imovine poput Paromlina, Zagrepčanke i Gredelja.
"Prodaja 'obiteljskog srebra' uz dizanje kredita jedan je od načina na koji možete rješavati proračunski deficit. Ali i jedno i drugo kriju u sebi temeljni problem - nije samo u pitanju trenutno zakrpati rupe, nego spriječiti da se slične rupe opet pojave. Ako bismo prodajom gradske imovine zakrpali proračunske rupe kako ne bismo morali ići u zaduživanje, već na sljedećoj krivini pojavile bi se nove. Ne zaboravimo i ovo - da visina prireza nije zakonski limitirana, u Zagrebu bismo već imali znatno viši prirez. On je sada na zakonom dopuštenoj gornjoj granici od 18 posto", naglašava Brkić.
Vušković kaže da su privatizacije jedni način izlaska iz ekonomske krize, a da se pritom zadrži jednaka javna potrošnja, odnosno budžetski rashod u gradskoj blagajni.
"Privatizacija vrijednih resursa koje grad ima na raspolaganju ne znači samo brže smanjivanje gradskog duga već i smanjivanje prostora političke moći nad bitnim resursima koje bi prepustili tržištu. Pokazalo se da Grad slabo upravlja svojim resursima. Pogledajte koliko ima prostora za razvoj samo uzduž željezničke pruge kroja presijeca središte grada. Imate mnogo oronulih građevina, u centru dobar dio gradskih prostora zjapi prazan, a o oronulim fasadama i grafitima ne treba puno govoriti.
Paromlin, Zagrepčanka, Gredelj i drugi zapušteni i ekonomski neiskorišteni prostori svakako zaslužuju transparentan institucionalni okvir koji će, bez javnih sumnji u moguća klijentistička pogodovanja, otvoriti prostor za privlačenje ozbiljnih privatnih investitora, uz pošteni međunarodni natječaj. Dakle, gradom se ne može upravljati kroz pogodovanja, ali se ne mogu stvari mijenjati tako da se drži status quo – javno vlasništvo nad prostornim resursima koji propadaju. Moramo ukloniti mentalne prepreke investicijama i shvatiti da su one jedini motor razvoja pa i vizualnog osvježenja grada", zaključio je Vušković.
