Mnogi će se danas složiti s činjenicom da Hrvatska ne zna upravljati vlastitim novcem. Planovi su većinom tu. Razrađene su strategije i izgled infrastrukture, dogovoreni arhitekti i, naravno, iznos koji će sve to pokriti, ali od konačnog produkta - ništa. Epitet koji bi mogao opisati većinu najavljenih projekata je "traljavo". No, jesu li "traljave" uopće ideje za takve projekte ili oni koji ih trebaju provesti, prepuštamo čitateljima na zaključak nakon popisa svih neuspjeha.
Regionalni poduzetnički centar na Kajzerici: 30 milijuna eura za ništa
Među posljednjim neuspjelim projektima ističe se regionalni poduzetnički centar na zagrebačkoj Kajzerici, a čiju je gradnju financirala Europska komisija. Radovi su počeli još 2014. godine, no izvođač radova je u jednom trenutku ostao bez materijala pa je državi trebalo punih godinu dana da shvati kako od radova neće biti ništa. Tek tada je raskinut ugovor. Projekt je vrijedan 30 milijuna eura, a najvećim je dijelom financiran novcem iz Europske unije.
Danas tu vise žice od instalacija, ostaci skela i nedovršena unutarnja konstrukcija. Kontaktirali smo i Zagrebgradnju koja je bila izvođač radova, ali kažu kako vezano za ovaj projekt ne žele reći niti riječi. Na natječaju su bili najjeftiniji i dobili posao, a onda su navodno ostali bez materijala i radnika, pa im je Ministarstvo gospodarstva produljilo rok završetka radova do veljače 2017. godine, no radovi ni do tada nisu bili dovršeni.
Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić voli davati obećanja. Šteta je jedino što će u tim obećanjima zbilja pojesti snijeg, ali neće zbilja ostvariti obećanje kako ćemo ovoga ljeta na Savi imati kino, igralište, pozornicu, plažu... Naime, Zagreb je jedan od rijetkih gradova na rijeci, a da se na toj istoj rijeci ne događa ništa.
Od 1. lipnja Zagrepčani i svi ostali posjetitelji trebali su uživati u svim čarima ljeta uz Savu, no projekt turskih i španjolskih arhitekata se odužio. Na provedeni natječaj za izradu privremenih montažnih objekata, nužnih za realizaciju projekta "Aktivnosti na Savi", nitko se nije javio", potvrdila nam je Sanja Jerković, pročelnica Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj Grada. Naspram 1960-ih godina kada je Zagreb na obali Save itekako živio, sada je prazno i tiho. Iz Grada se nadaju kako će projekt zaživjeti iduće godine.
Nekad ponos i dika Zagreba, a danas? Crna rupa
Grafiti, smeće i razbijeni prozori prizor je koji kiti toranj na Savskoj 28. Sada simbolom propasti Agrokora, Cibonin toranj nekad je bio dika i ponos građana. Okupljalište ljudi svih uzrasta, prepun sportskih uzbuđenja i druženja. Toranj su projektirali arhitekti Marijan Hržić, Ivan Piteš i Berislav Šerbetić prije 30-ak godina, ali danas izgleda kao da je "odvalio stotu".
Rađen za Univerzijadu, u vrijeme bivše države izazivao je čuđenje. No danas nije samo problem u "korovu", već u čitavom kompleksu oko Cibonina tornja, nekadašnjem sportskom i gospodarskom simbolu Hrvatske. Studija rekonstrukcije je napravljena, ali je na tome stalo. Ono što također malo tko zna jest da su na 900. obljetnicu grada, dakle 1992. godine, izdane poštanske markice sa šest simbola Zagreba, a među njima je bio i Cibonin toranj.
Naime, ovaj kompleks dobio je nagradu za najbolju primjenu stakla u arhitekturi od Industrije stakla u Pančevu jer nebo se najbolje reflektira upravo na Ciboninom tornju koji se, inače, nikad službeno tako nije zvao. Neboder isto tako može izdržati i potrese. Krajem 2017. godine su u vlasništvu Agrokora bile poslovne prostorije od prvog do četvrtog kata i, zanimljivo, tada su iz Agrokora najavili kako "prostori neće dugo ostati prazni".
Na Rudešu taoci zamišljene prometnice
Oko stotinu stanovnika zagrebačkog Rudeša već 41 godinu čekaju da Grad Zagreb provede odluku o otkupu i rušenju kako bi građanima zapadnog dijela grada omogućili još jednu prometnicu prema centru pa bi se tako ionako prometna Baštijanova spojila s naseljem Špansko i postala mnogo prometnija. No u najvećim su problemima završili upravo stanovnici Rudeša koji, dok čekaju realizaciju, ne mogu ništa dograđivati.
Toliko se dugo priča o gradnji Baštijanove da se počelo pretvarati u mit. Kako nam je još u listopadu prošle godine potvrdio Tomislav Stojak, predsjednik lokalnog Mjesnog odbora, iz Grada je dobio odgovor da su propale lokacijske dozvole, a koje su imali za prvu i drugu fazu radova jer nisu uspjeli u ovih desetak godina riješiti imovinsko pravne odnose s ljudima, zemljištima, itd.
Ljudi već 40 godina ne mogu ništa sa svojim nekretninama, ne mogu ih čak niti legalizirati jer su na trasi javne prometnice. Istekla je lokacijska dozvola i za drugu etapu planirane ceste, no grad ju je produžio do kraja 2018. godine. Brojimo još sitno...
Ima i Omiš svojih "zalutalih" projekata. Gotovo 300 milijuna kuna potrošeno je na tunel i most koji nikad nisu dovršeni, a od prometnih rješenja ništa. Kao i svi ostali, ovaj projekt također je bombastično najavljivan još prije šest godina. Tunel je trebao biti rješenje prometnih gužvi u Omišu i dio jedne velike obilaznice, no danas doslovno vodi u provaliju. Rupa duga gotovo 1,5 kilometar je probijena, čekalo se na gradnju mosta i dodatnog tunela, a onda je sve stalo.
Novca je, pogađate, nestalo. Omišanima je davno prekipjelo pa im je najavljivana "prometna slamka spasa" postala ruglo. Ipak, nade ima jer su počeli pregovori za nastavak gradnje prometne petlje, a očajni Omišani spremni su prihvatiti bilo kakvo rješenje. Besmisleni tunel iznad Omiša, osim hrvatske javnosti, zaintrigirao je i svjetsku pa je tako britanski BBC objavio članak o tunelu koji viri iz planine, a koji je probijen prije nekoliko godina kao dio zaobilaznice koja još uvijek nije završena.
35 godina za početak gradnje Dječje bolnice
Lokacija u Blatu oduvijek je bila plodno tlo za obećanja političara. Dva obećanja već su propala. Sveučilišna bolnica i terme, a gradnja dječje bolnice tek se očekuje. Najnovija ideja sada je da kraj nje nikne nacionalni stadion.
Zagrebačko naselje Blato punih 35 godina je čekalo izgradnju velike nacionalne dječje bolnice koja bi kapacitetom trebala biti triput veća od sadašnje Dječje bolnice u Klaićevoj. Devastirani kompleks gotovo četiri desetljeća zjapio je prazan, no uskoro bi trebali započeti radovi za početak financirani s oko 125 milijuna kuna iz državnog proračuna.
Ministar zdravstva Milan Kujundžić najavio je kako se neće čekati samo sredstva iz EU fondova, što će uzeti dvije do tri godine, nego će se ubrzano pokrenuti da dio ode iz proračuna što će biti refundirano iz EU fondova. Završetak radova najavljen je kroz tri do četiri godine.
Milan Bandić se isto tako prije godinu dana pohvalio se na svom službenom Facebook profilu kako je započelo hortikulturalno uređenje okoliša Sveučilišne bolnice Blato te da ima mnogo planova - Terme Zagreb, gradski hospicij te izgradnja dječje bolnice. Tada je rekao "Za tri mjeseca ovo će biti novi Bundek". U to vrijeme, dakle sredinom lipnja ove godine, zagrebački gradonačelnik otvorio je 2,5 kilometara dugačku i obnovljenu Priobalnu cestu s biciklističkom stazom koja ide uz nikad završenu Sveučilišnu bolnicu do golf kluba. Mnogi su tad prigovarali kako cesta ne vodi nikamo i da je oko 12 milijuna kuna ulupano bezveze dok istovremeno mnoge prometnice vape za obnovom. Sada se po toj 'obnovljenoj' cesti voze samo šleperi.
Od svih 'fantastičnih' projekata, najgore prošli oni energetski
Po četvrti se put ove godine projekt plutajućeg LNG terminala na otoku Krku pretvorio u potpuni fijasko. Naime, od svih loših politika u zadnjih četvrt stoljeća, energetska je među uvjerljivo najlošijima jer nijedan projekt nije realiziran. Prisjetimo se kako su neslavno završili projekti hidroelektrane Omble, istraživanje ležišta nafte i plina u Jadranu, modernizacija Ininih rafinerija, termoelektrane Pllomin 3 i Peruća...
Od svega, u zadnjih 25 godina nije realizirano gotovo ništa. Sve te Energetske strategije napisane su "ofrlje", a bitnih informacija u njima nema. Tako je i od projekta LNG terminala, kojim bi se Hrvatska upisala na energetsku kartu Europe te osigurala nove dobavne pravce prirodnog plina ne samo za svoje potrebe, nego i okolnih tržišta, sufinanciranog od Europske komisije sa preko stotinu milijuna eura, ostalo vrlo malo.
