Na đakovačkoj tržnici iskusni pčelar Mato Bagudić iz Gorjana prodaje med. Njegovi su proizvodi poznati i kvalitetni, a cijene pristupačne, piše Glas Slavonije.
No neki kupci nisu niti svjesni da se na drugim mjestima prodaje lažni med po samo malo nižoj cijeni.
"To je sirup, šećer i voda. Taj 'med' pčele vidio nije! Pravi med mora imati deklaraciju sa svim podatcima", upozorava Bagudić, dodavši kako ljudi najvjerojatnije kupuju taj med zbog neinformiranosti.
No med nije jedini oblik lažne hrane koja nas okružuje. Tu su još lažni tvrdi sirevi, čokolade, mlijeko.
"Za Uskrs su nećaci dobili čokolade u kojima je kakaa po deklaraciji bilo nula posto. Bila je to neka čudna zašećerena smeđa masa", kaže Đakovčanka Ruža Mikešić.
Pažljivije čitajte deklaracije!
Takvi proizvodi često imaju niže cijene, koje se prikrivaju akcijama, a ljudi, iako u zadnje vrijeme nešto više paze što kupuju i jedu, ipak još uvijek nisu dovoljno informirani da bi uvijek mogli pravilno procijeniti o čemu se radi.
Tako prema rezultatima istraživanja Hrvatske agencije za hranu (HAH), tek 36% potrošača čita deklaracije.
Problem lažnih deklaracija
Uz to, postoje i slučajevi krivotvorenja hrane, kada se krivotvori sastav određene hrane sirovinama koje potječu od iste biljne ili životinjske vrste.
mesnica, meso
"Primjer za to je označavanje miješanog meda kao bagremovog, ali ne kako je deklarirano ili kako se očekuje za naznačeni proizvod. Primjer krivotvorenja je i krivotvorenje sastava sirovinama koje potječu od drugih biljnih/životinjskih vrsta – sjetimo se afere s konjskim mesom u EU-u. Zatim, tu je i krivotvorenje zemlje podrijetla, tehnologije proizvodnje i zaštićenoga naziva", govore iz HAH-a.
U krivotvorenje sastava hrane ubraja se i zamjena originalne sirovine aditivima, uz privid da je riječ o naznačenom proizvodu. Kao kada se suncokretovo ulje djelomično zamijeni mineralnim divlje/uzgojene životinje ili ribe. U krivotvorenje se ubraja i krivotvorenje sastava i oblikovanje proizvoda, uz dodatak nedopuštenih i za zdravlje štetnih tvari poput npr. dodatka melamina kako bi se povećao udio proteina, uporabe sudanske boje (sintetske kemijske tvari crvene boje koja sadrži azoskupinu; prema FAO/WHO stručnoj skupini za aditive - JECFA nisu dopuštene za upotrebu u hrani) u začinima.
A posebna je stvar mlijko koje to nije, a koje je brojnim mljekarima uništilo proizvodnju. Takvo se 'mlijeko' u trgovinama može naći već za dvije kune, a minimalna cujena mlijeka trebala bi biti tri.
"U trgovačkim centrima ima mlijeka da boli glava – ne znaš ni što je, ni čije je, ni od čega je. Mi mljekari ovih smo dana na brodskom korzu besplatno dijelili 1000 litara domaćeg svježeg mlijeka. Mislili smo planut će za sat, a trebala su dobra tri sata da ga podijelimo, i to besplatno. Zašto? Jer mladi danas i ne znaju što je domaće svježe mlijeko, za njega znaju samo stariji koji su na njemu odrasli. Stavite pravo svježe i neko mlijeko iz trgovine na sunce; prvo će se ukiseliti jer je prirodno, a drugome neće biti ništa", ispričao je mljekar Ivan Klasnić iz Slavonskog Kobaša.
Mliječni paket
ODAKLE JE MESO KOJE KUPUJEMO? Svinjetina sa svih strana, oslić iz Ugande, a sarajevski ćevapi iz – Slovenije
Ministarstvo poljoprivrede namjerava regulirati tržište mlijeka pomoću 'mliječnog paketa' od tri pravilnika. Prva dva reguliraju ugovorne odnose i kakvoću sirovog mlijeka, dok su trećim su propisani parametri za konzumno mlijeko za njegovo stavljanje na police.
"Pravilnikom o konzumnom mlijeku i mliječnim proizvodima cilj nam je dodatno urediti pitanje točke ledišta konzumnog mlijeka u odnosu na točku ledišta sirovog kako bismo provjerili je li u njega dodana voda. Ono dobiveno od mlijeka u prahu ili ugušćenog mlijeka u postupku miješanja s vodom treba jasno označi nazivom “rekonstituirano mlijeko”. I proizvodi poput jogurta i sirova moraju biti označeni opisnim nazivom koji će biti razumljiv potrošaču", navode u Ministarstvu poljoprivrede.
Osim krivotvorenja hrane, pod prijevare spadaju i kršenja propisa o njezinu označavanju, kao što su rok trajanja, mjesto podrijetla, dodavanje vode, datumi, oznake, zdravstvene tvrdnje, prehrambene tvrdnje, sastojci, mjesto podrijetla, priprema i/ili prerada, i tome slično.
To postaje i zdravstveni problem, jer je neka od ove hrane i zdravstveno neispravna. Teško je proglasiti krivotvorinom hranu za koju ne postoje standardi kakvoće ili propisani minimalni zahtjevi sastava, ističu u Agenciji te kažu da zakonodavstvo EU-a samo u nekim kategorijama hrane ima usuglašene minimalne zahtjeve za sastav ili kakvoću.
