Iako u Vladi poručuju kako Hrvatskoj nedostaje informatičara, profesorica informatike Ivana Stuparić s tim se ne slaže. Ističe kako informatičara ima, ali nema posla!
Ova profesorica iz Međimurja, kako je napisala u pismu Vladi, već 5 godina radi kao zamjena. Ona svako ljeto, kad joj u lipnju istekne ugovor mora kalkulirati kako preživjeti do jeseni pa umjesto odlaska na more, radi u trgovini za 2000 kuna.
Njezino pismo koje je objavljeno na Facebooku, a naknadno uklonjeno, prenosimo u cijelosti:
Poštovana Vlado Republike Hrvatske!
Evo došao je kraj nastavne godine pa imam nekoliko samo
kratkih informacija za podijeliti s Vama. Naime, radim kao
profesorica informatike evo već 5 godina kao vječita zamjena.
Svakodnevno čujem i na vijestima, portalima, od ljudi s kojima
razgovaram u dućanu… nebitno kako je eto moje baš zanimanje
deficitarno i kako nastavnika informatike nema. Isto je izjavio i
ministar Ivan Vrdoljak, a podržala ga ministrica Blaženka Divjak
kad su pametno zaključili da se učitelji geografije i povijesti
mogu prekvalificirati u informatičare. Ono što mene zanima u
kojoj vi to zemlji živite da nema tih informatičara jer ću se
vrlo rado preseliti?!
Ovim putem vam jasno i glasno hoću poručiti – NAS INFORMATIČARA
IMA, ALI NEMA RADNIH MJESTA. U redu neki će reći “čekaj pa sad će
informatika biti od prvog razreda, uvela se obvezna informatika
bit će posla”. Pa uvjeravam vas da i dalje neće. I dalje će neki
kolege koji sad rade na dvije ili tri škole popuniti djelomično
satnicu na jednoj školi, pa će drugi koji je unutar sustava
preuzeti njegov dio i tako u krug te opet za nas “na određeno”
neće ostati ništa! Molim vas, zaista vas molim da prestanete
okolo širiti tu propagandu na fali nas informatičara, jer
vjerujte mi nemam više to živaca slušati. Slušam to već 5 godina
i pitanje je koliko još! Znam i da će neki moji kolege pomisliti
“5 godina je ništa, ja sam i x godina tako radio”. Ali ljudi zar
to nije jadno i prejadno?! 5 godina studiranja, vrhunski si u
svom poslu (što potvrđuju i kolege i učenici i ravnatelji), a
opet si ti taj koji izvisiš i koji svako ljeto kada završi
nastavna godina krajaš i prekrajaš da preživiš i doživiš početak
nove školske godine i moliš se za neki natječaj pa sa si skrpaš
nekoliko sati da možeš preživjeti i dalje.
Evo, htjela bih se nadovezati i na ne tako davnu izjavu bivšeg ministra Veljka Ostojića, onu pametnu da idemo na more raditi preko ljeta. Vrh vrhova! Evo dragi bivši ministre, ne idem na more, ali evo počela sam raditi u Konzumu. Čestitam vam naša Vlado da ste fakultetski obrazovanog, tog deficitarnog nastavnika informatike prisili na ovaj korak. Svaka čast! Napominjem, ne podcjenjujem niti jedan posao i ne sramim se raditi, ali zar to nije jadno?! Zar smo mi nastavnici toliko manja bića od vas gore na vrhu da smo spali na ovakvo životarenje?!
Zanima me kako bi vi gore u Saboru živjeli da vam se svake godine raskine ugovor polovicom 6. mjeseca i da morate kalkulirati kako preživjeti do 9. kada vam eventualno opet počne novi ugovor (naravno ako prođete natječaj)? Baš bi voljela vidjeti tu sliku! Naravno uz plaću za ostale mjesece kakvu mi imamo. Recite mi da li ne zaslužujemo više?! Svaka neka školska “reforma” uvijek nosi sve više obveza nama nastavnicima (premda se to zakamuflira u takozvanu autonomiju nastavnika), ali nikad taj rast obveza ne prati i rast plaća. Nije li sramota da mi nastavnici imamo plaću kao i djelatnik koji naplaćuje kazne za parking po Zagrebu?!
Sumirat ću samo još jednom bit ovog mog posta: Molim vas prestanite lagati sve nas da posla za informatičare ima, a nema ga jer ja sad ne bi bila prisiljena raditi u dućanu za 2.000 kn jer drugog izbora nemam!
