S iznimkom turbo-folk zvijezda i zvjezdica iz susjedstva, teško se sjetiti scene koja je zaslužna za toliko tekstualnih bedastoća, bilo da je riječ o onima čije se pjesme jedino trebaju rimovati ili načelno ozbiljnijim, artistički cijenjenijim formama poput rock'n'rolla ili hip-hopa.
Za početak, vratit ćemo se u neka davna vremena, prije pojave novovalnih uličnih pjesnika Rundeka ili Štulića. Tadašnji mladi rokeri poput Husa pisali su tekstove poput „pazi mala da te ne pregazi parni valjak“, a čak i najpopularniji rock bend bivše države, Bijelo dugme, tjerao je svog pjevača Željka Bebeka da se blamira izvikujući „Sevdah ništa rock, ima cura radi cmok“ ili „u torbirgirgici nosiš moju sliku diko da ne vidi nitko“. Situacija nije bila ništa bolja ni u svijetu lakih nota pa su tako Novi fosili za svaku „Tonku“ imali i „Diridiridondu“ ili „Bu-bu-a-bu“, a vrijedi istaknuti i nevjerojatnu sposobnost Srebrnih krila da ubace ženska imena u naslove svojih hitova („Volio sam Tanju noću i danju“, „Ana, tugo mojih dana“ te osobni mi favorit „Ljubio sam Nadu u Studentskom gradu“).
Devedesete su donijele novu glazbenu pošast zvanu dance čiji su izvođači retardiranost tekstova podigli na dotad nezamislivu razinu. Odavno zaboravljena Kasandra probila se s „Ja imam feeling i osjećam to“, a nekadašnji Senad od Bosne pretvorio se u Sennu M i štancao stihove „kad si bila ti beba malena, smetala ti je pelena“ i „ritam tuc tuc znaju svi“.
Nekoliko godina kasnije, u modu su se vratili zabavnjaci koji su nam ubrzo donijeli i ultimativne autore besmislica, poznati tandem Huljić/Huljić. Zaista je teško shvatiti kako se netko ne osjeća glup slušajući „Ko minus i plus, ko Amer i Rus, u mom svijetu ti si korov, a ja hibiskus“, „Vezat ću sjećanja da ne lete nikuda, jer su gorkog okusa“ ili „Da me hoće Stipe, moje oči lipe“?
„Konja za utrku“ ima i sveprisutna Seve čija je „Štikla“ i bravure poput „Afrika paprika“ privukla čak i pozornost stranih novinara prilikom eurovizijske konferencije za novinare.
Da ne bude zabune, budalaština smo se naslušali i od urbanog ogranka hrvatske glazbe pa su tako Let 3 svojedobno pjevali „oni laju kao ribe“, Pipsi u „Maloj fufici“ nizali „En ten tini svi na bini, samo neka dobra zeka, tiru riru na klaviru“, o poetskim figurama Vatre („ljubav je kada puna vode“) ili Ramireza („vozim te u Ljubljanu, uzmi četkicu i pidžamu“) da i ne govorimo.
Na kraju, vrijedi se prisjetiti i jedine pjesme koja je u naslovu sadržavala i pravopisnu grešku. Pokojni i manje poznati kantautor Joško Tomičić svojedobno je objavio singl pod nazivom „Ti si mene davno prestat voljela“. Pravilno bi bilo „voljet prestala“, no kao da je u hrvatskoj glazbi ikad bilo mjesta za lektore.
