Ministar rada Mirando Mrsić predstavio je poslodavcima izmjene Zakona o radu na radnom doručku u organizaciji AmChama. Brojne kontroverze koje su se pojavile u javnosti kasnije je u razgovoru za naš portal nastojao zanijekati.
Primjerice, sadržaj financijski uvjetovanog otkaza. On doslovno znači da poslodavac može dati otkaz nekome s isključivom isprikom da nema novca za njegovu plaću i da onda teret posla rasporedi na ostale zaposlene. Mrsić tu ima pouzdanja u - hrvatsko pravosuđe.
Na samom je predstavljanju govorio o tome da svaki radnik koji je radio dulje od tri godine mora dobiti otpremninu, i ona bi mu u ovakvom slučaju bila zagarantirana. Osim toga, visina plaće bi se određivala ugovorom o radu, a ne pravilnicima koji se odnose na sve radnike, premda to otežava i individualizira borbu za plaću. No, posljedice financijski uvjetovanih otkaza Mrsić nastoji ublažiti upravo pravom na otpremninu.
"Ne bih htio ostaviti radnike na vjetrometini. Želimo dati radniku oružje da poslodavcu kaže da ne može mu smanjiti plaću, a ako hoće - za to ćeš mi platiti otpremninu i mogu te tužiti. Ali moramo onemogućiti da to bude dio ucjene. Uopće nam nije bila intencija da poslodavci lakše daju otkaze. Ne pada mi napamet! Već da damo mogućnost da radnik kaže da neće tu plaću. Sad nema tu mogućnost", kazao nam je Mrsić. Zanimljivo je da je ranije u izlaganju pred okupljenima u Sheratonu govorio kako ove reforme radnog zakonodavstva, među ostalim, idu i u smjeru lakšeg otpuštanja radnika i omogućavanja poslodavcima da lakše udovoljavaju potrebama poslovanja, za što je financijski uvjetovani otkaz sjajan primjer.
Tko je u pravu?
Nastojali smo mu svrnuti pozornost na činjenicu da kako god novi Zakon o radu daje pravo otpuštenom radniku da tuži poslodavca, on jednako pravo daje poslodavcu da ga otpusti.
"Tko je u pravu odlučit će sud, a mi sudovanje ubrzavamo", tvrdi Mrsić. Primjer za to je da se tužbe radnika protiv jednog poslodavca zbog potraživanja istog seta materijalnih prava objedine u jednu, kolektivnu tužbu, da se suci specijaliziraju za ovakve sporove i da sudska praksa bude ujednačena...
No, zanimljivo je da zasad ne postoje prepreke da taj poslodavac koji je upravo uručio financijskih uvjetovani otkaz zaposli nekog "fleksibilnijeg" i slabije plaćenog preko agencija za zapošljavanje, koga se može "riješiti" bez posljedica. Ministar ovdje uz sudove, spominje da će se dodatni detalji (pojačanog) nadzora nad takvim situacijama utanačiti kasnije. Računa se i na jačanje državnog inspektorata za koji će se tražiti ovlasti slične inspektorima Porezne i Carinske uprave. Ističe i kako su agencije ranije u principu mogle raditi kako su htjele.
Minimalac umjesto prosjeka tri plaće
No, kada se govori o radnicima u agencijama, predlagane izmjene Zakona o radu o kojima se zasad zna zapravo otežavaju njihov položaj. Oni ubuduće - kada nisu angažirani u nekoj firmi - više neće dobivati prosjek zadnje tri plaće, već ih agencija može plaćati minimalcem.
"O tome razgovaramo, i jedno i drugo ćemo vidjeti. U svakom slučaju ići ćemo na zaštitu radnika", kaže Mrsić, iako davanje mogućnosti da se plaća ruši na minimalac zaista ne zvuči tako.
"Gledajte, sad su imali solucije da ih agencije, nakon što se radnici završe posao, vrate na Zavod za zapošljavanje i primali su naknadu za nezaposlene. Cilj nam je da su oni zaposleni u agenciji, da ne idu nazad na HZZ i da u agenciji primaju naknadu. Kolika će ona biti znat ćemo nakon što sjednemo sa sindikatima i agencijama - bila to minimalna, prosjek zadnje tri plaće ili nešto treće", neodređen je ministar.
Kolektivni ugovori u agencijama
Tvrdi da će Ministarstvo inzistirati da u agencijama postoje kolektivni ugovori koji će propisivati visinu plaća.
"Ne možemo propisati obvezu (kolektivnog pregovaranja), ali to će biti moguće. Dakle, ne idemo samo na radnike", kaže Mrsić. Budući da često slušamo o tome da Hrvatska ima jako malo zaposlenik (oko 52 posto onih koji bi mogli raditi), ali i da smo zapravo vrlo efikasni radnici - zanimalo nas je je li ministarstvo i na koji način razmišljalo o tome da suzbije praksu izrabljivanja. Zbog veće zarade, primjerice, vlasnici trgovačkih lanaca koriste tek 60-ak posto radne snage od onoga što im stvarno treba, pa vam se može dogoditi da imate samo jednu prodavačicu na više stotina kvadratnih metara trgovine.
Prisila poslodavaca koji ne zapošljavaju dovoljno ljudi - još jedno prazno obećanje?
"Konkretno što se trgovine tiče, fiskalizacijom će se utvrditi koliko one imaju prometa, a sukladno tome će se vidjeti i koliko im je radnika potrebno", kaže Mrsić. Na pitanje koliko smo daleko od dana da država prisili vlasnike trgovina da zaposle više radnika, umjesto da jedna osoba obavlja posao za tri, odgovorio je - "Do kraja mog mandata!"
Za vrijeme prezentacije Mrsić je naglasio da u periodu od četiri mjeseca, radnik ne smije raditi više od 40 sati tjedno.
"Promjenu u trajanju radnog dana poslodavac radniku treba treba prijaviti unaprijed, a državnom inspektoratu će se omogućiti da to kontrolira i kazne će biti drakonske", kazao je Mrsić, dodajući da se nerijetko događa da su radnici prisiljeni dolaziti sat vremena ranije na posao i završavati sat vremena kasnije.
Modusi prisile na veće zapošljavanje su zasad nepoznati, kao što su nejasne i konkretne odredbe novog Zakona o radu koji se "kuha" u Vukovarskoj 78.
Izdvajanja iz ZOR-a
Poznato je da iz ZOR-a miču odredbe o europskim radničkim vijećima što će postati posebnim zakonom, kao što će se i otpremnine propisati novim aktom, kao što je, primjerice, izdvojen za radno zakonodavstvo vrlo bitan Zakon o reprezentativnosti kojemu se također spremaju izmjene ili Zakon posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, Zakon o potpori za očuvanje radnih mjesta... Ministar, pak, opovrgava da se ovom fragmentacijom zakona nastoji olakšati "fleksibilizacija" kojoj Ministarstvo teži - daleko je lakše uzbuniti javnost oko izmjena Zakona o radu nego ovih "manjih" zakona.
Činjenica je i da pojedinosti koje su zasad procurile o ZOR-u, baš i ne idu na ruku radnicima, a pitanje je i koliko će to činiti osnivanje Fonda za otpremnine. Naime, pravo na otpremninu radnici će dobiti zahvaljujući preusmjeravanjem doprinosa za zaštitu na radu i za zapošljavanje u taj fond, što je sve skupa oko 0,7 posto od plaće. Cilj je da se postotak poveća makar na 1,2 ili 1,5 posto.
"To će biti obveza poslodavca", kazao je Mrsić, govoreći o namirivanju razlike koja bi omogućila primjerenu otpremninu za radnike. Bit će moguće i da sindikat dogovori s poslodavcem veće otpremnine. Poslodavcima se ide na ruku i kada je u pitanju bolovanje otvoreno za vrijeme otkaznog roka - država i HZZ preuzet će na sebe taj trošak.
