Na današnji dan prošle godine u sudnici Haškog suda, tijekom izricanja pravomoćne presude za ratne zločine nad muslimanima u srednjoj Bosni, Slobodan Praljak, bivši načelnik stožera Hrvatskog vijeća obrane (HVO), iznenada je, ispivši otrov iz bočice, počinio samoubojstvo. Preminuo je nedugo potom u bolnici gdje je iz sudnice prebačen helikopterom.
Praljkovo samoubojstvo uživo, pred kamerama, u trenutku dok mu je predsjedavajući Žalbenog vijeća Haškog tribunala, sudac Carmelo Agius, čitao konačnu presudu po kojoj mu je potvrđena kazna od 20 godina zatvora, bez sumnje je bio najšokantniji medijski prizor viđen prošle godine.
U trenutku izricanja presude, presudio samome sebi
Sudac Agius potvrdio je tada prvostupanjske osuđujuće presude za ratne zločine počinjene nad muslimanima tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba u BiH: bivšem predsjedniku Vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Jadranku Prliću 25 godina zatvora, ministru obrane Bruni Stojiću te dvojici načelnika stožera HVO-a, Praljku i Milivoju Petkoviću po 20 godina, zapovjedniku Vojne policije HVO-a Valentinu Ćoriću 16 godina, a predstojniku Odjela za zatočene Berislavu Pušiću 10 godina zatvora.
Dok je Agius čitao pravomoćnu presudu Praljku, ovaj ga je prekinuo usred rečenice rekavši: "General Praljak nije ratni zločinac! S prezirom odbacujem vašu presudu." Potom je ustima prinio bočicu koju je očito skrivao u rukavu te ispio tekućinu za koju će ubrzo biti potvrđeno da je smrtonosni otrov kalijev cijanid iliti cijankalij. Nitko u tom terenutku, izuzev Praljka, nije znao što se zbiva, a sudac Agius nastavio je čitati presudu Milivoju Petkoviću. Dvadesetak sekundi kasnije Praljak je sucu rekao da je popio otrov pa je ovaj tada prekinuo suđenje i zatražio da se spuste zavjese. U tom trenutku bio je prekinut i izravan televizijski prijenos.
Kritike Hrvatskoj zbog komemoracije Praljku
Praljkov čin izazvao je osupnutost u Hrvatskoj. Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović u trenu je prekinula službeni posjet Islandu, a premijer Andrej Plenković u prvom je obraćanju kazao da je Hrvatskoj neprihvatljiva presuda Haškog suda prema kojoj je rat u BiH bio međunarodni sukob, a tadašnje vodstvo Hrvatske sudjelovalo u zločinačkom planu etničkog čišćenja muslimana. Plenković je presudu nazvao "dubokom moralnom nepravdom" i zbog tih je riječi, kojima je i odgovornost za Praljkov suicid neizravno adresirao Haškom sudu, bio oštro kritiziran iz EU-a. Ubrzo je, pod pritiskom izvana, Plenković korigirao izjavu rekavši da poštuje presudu, ali da se ne slaže s nekim njenim dijelovima.
Unatoč brojnim kritikama izvana, 11. prosinca prošle godine za pokojnog Praljka u Zagrebu je održana komemoracija na koju su došla i dvojica ministara iz Plenkovićeve vlade – ministar obrane Damir Krstičević i ministar branitelja Tomo Medved. Iako su ih organizatori očekivali i rezervirali im mjesta u dvorani Lisinski, na komemoraciju nisu došli generali Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak. Predsjednik Hrvatskoga generalskog zbora Pavao Miljavac rekao je tada da mu nije jasno zašto su njih trojica izostali budući da su skupa boravili u Haagu. "Ne znam zašto nisu došli i rekli mu posljednje zbogom. Jer Generalski zbor upravo je to želio i zato smo organizirali ovu komemoraciju. Nismo željeli nikakve političke poruke", kazao je tada Miljavac.
Odluku donio "smireno, promišljeno i samosvjesno"
Nizozemsko tužiteljstvo nedavno je objavilo kako istragom nije utvrđeno na koji način i u kome trenutku je Praljak dobio otrov u zatvoru, a nije utvrđeno ni počinjenje kaznenog djela. "Kalijev cijanid nije bilo moguće legalno nabaviti u zatvoru niti ga ilegalno proizvesti od supstancija dostupnih u zatvoru. Mogao je tek biti poslan kao prah ili rastopljen u vodi, a količina potrebna za smrtonosnu dozu iznosi 200 do 300 miligrama", priopćili su istražitelji.
Nedugo nakon samoubojstva, UN-ovi istražitelji su Praljkovoj udovici Kaći dostavili njegova dva oproštajna pisma - jedno za nju, a drugo za cijelu obitelj. Oba je napisao 27. studenoga, dva dana prije izircanja presude. "Odluku o prestanku življenja u slučaju da budem proglašen krivim, donio sam odavno – smireno, promišljeno, samosvjesno", napisao je u pismu obitelji. U pismu supruzi, među ostalim je napisao: "Kaća, mislim da ćeš pismo 'Obitelji' morati objelodaniti, kako bi spriječila beskrajna naklapanja, laži, jadna psihologija...".
01.12.2017., Zagreb - Građani se okupljaju na Trgu bana Jelacica, pale svijeće i polazu cvijeće za osuđenog hrvatskog generala Slobodana Praljka, koji je počinio samoubojstvo nakon presude suda u Haagu.
Odgovoran za rušenje Starog mosta u Mostaru
Haški sud je optužnicu protiv Praljka i ostale petorice čelnika Herceg-Bosne objavio 2004. godine stavljajući im na teret da su, skupa s tadašnjim vodstvom Republike Hrvatske, sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu s ciljem protjerivanja bošnjačkog stanovništva, stvaranja etnički čistih prostora te njihova odvajanja od BiH i priključenja Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine. Praljak je zajedno s ostalom petoricom otpuženih dragovoljno otišao u Haag 2006. godine gdje je 29. svibnja 2013. proglašen krivim i nepravomoćno osuđen na 20 godina zatvora.
Praljak je bio general-pukovnik HV-a i HVO-a. Bio je predstavnik MORH-a u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i HVO-u i načelnik Glavnog stožera HVO-a tijekom ratne 1993. godine u Bosni i Hercegovini. Prije toga je sudjelovao u Domovinskom ratu. Kao dragovoljac je početkom rujna 1991. otišao u Sunju gdje je uskoro postao zapovjednikom obrane tog mjesta. Tijekom rata u BiH Praljku se pripisuje odgovornost za rušenje Starog mosta u Mostaru, a on je tvrdio da je most srušen aktiviranjem eksploziva postavljenog na lijevoj obali Neretve gdje je bio položaj Armije BiH. U haškoj presudi "šestorici" navedeno je da je Stari most bio legitiman vojni cilj kojim se koristila Armija BiH. S mjesta zapovjednika HVO-a otišao je na vlastiti zahtjev.
Praljak je u Zagrebu završio tri fakulteta. Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu, potom filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu, a na koncu je diplomirao i na Akademiji za kazalište, film i televiziju, sve to od 1970. do 1972. godine. Bio je kazališni i filmski redatelj, a posjedovao je niz nekretnina i bio vlasnik nekoliko tvrtki.
