Na svu sreću, Hrvatsku neće napustiti genijalac kojeg smo jučer svi upoznali. On je, naime dobitnik 17. Oskara znanja. Iako planira školovanje izvan granica domovine, kaže, želi se vratiti.
Mladog Iliju Srpaka posjetili smo danas u okolici Varaždina i to nakon što je njegov jučerašnji govor oduševio naciju, a posramio političare.
“Naše školstvo danas forsira prosječnost, a gasi izvrnost”, tim je riječima pred predsjednicom i ministricom započeo svoj govor.
“Mislim da je to bila baš dobra prilika za nešto kazati. Znao sam da nema smisla održati isti govoro kao i ljudi prije mene. Ništa se ne bi promijenilo", priča nam učenik Ilija Srpak.
Danas već sjedi za radnim stolom okružen brojnim priznanjima i onim njemu najvažnijim - udžbenicima.
“Mišljenja sam da treba više biti discipliniran. Ja dnevno po devet sati rješavam zadatke i ne kažem da svi trebaju biti poput mene, samo je potrebno malo više volje i strpljenja", tvrdi.
Sad čeka rezultate državne mature. Pred njim je odluka hoće li studirati kemiju u Zagrebu ili u Engleskoj.
“Jedini razlog zbog kojeg Hrvati bježe iz države jest taj što ovdje ne mogu pronaći posao ili nisu zadovoljni s uvjetima. Ja bih se svakako vratio u Hrvatsku, ali to je dosta daleka budućnost", kaže Ilija dodavši kako je njegov brat Marko baš jučer osvojio čak četiri Oskara znanja, a nakon čega je otišao na ljetni kamp iz informatike.
Njihovi roditelji najponosniji su i velika su im podrška u stjecanju znanja.
“Ilija ide idući tjedan na pripreme, pa onda na Olimpijadu iz kemije. Tako da stalno imamo zaokruženo u kalendaru tko je kad doma pa pokušavamo barem jedan vikend uloviti da smo svi zajedno, da odemo i na more kao obitelj”, ispričala je za RTL Dunja Srpak, majka nadarenog maturanta.
Najviše ju, kaže, smeta što djeca u školi ne uče s razumijevanjem i što ih kurikulum ne usmjerava prema području u kojem su najbolji.
U svakom slučaju, Ilija je pustio svoj glas pred onima koji ga moraju poslušati. On to nije trebao napraviti jer je dovoljno dobar u onome što radi da mu se negdje u inozemstvu otvore sva vrata. Vodilo ga je, dakle, srce.
“Mislim da drugi ne smiju bit samo pasivni nego se aktivirati jer ako samo jedna osoba nešto pokušava promijeniti, sigurno neće daleko stići”.
I neće, pogotovo u zemlji u kojoj će od nove školske godine informatika postati obvezni predmet u petom razredu, dok mali Šveđani programiraju već u - prvom.
