Pripadnici postrojbe Turbo vod, koju je osnovao vukovarski heroj Blago Zadro, a njom zapovijedao njegov sin Robert, osnovali su istoimenu udrugu. Ne kako bi dobili bilo kakva prava, nego samo kako bi pričali o svojim suborcima, ljudima koji su gotovo zaboravljeni, piše Novi list.
Bitka na groblju tenkova
Bilo je 18, ostalo ih je samo šest. Bili su naoružani lakim pješačkim naoružanjem i s nekoliko protuoklopnih bacača raketa u borbi protiv vojske koja tenkovima nasrće na grad. Turbo vod su se nazvali, priča Tomislav Jakovljević, kada su na novosadskoj televiziji vidjeli izvještaj prema kojem turbo ustaše bacaju ručne bombe 300 metara daleko. Bili su interventni vod i išli na najteže zadatke. Punkt im je bio kod Trpinjske ceste, kasnije nazvane grobljem tenkova. Upravo ti tenkovi bili su im glavna meta. Gađali su ih s tri strane, prvo s topom, a potom s bočnih strana.
"Bila je to dobitna kombinacija. Tenk u gradu, za nas ovdje, bio je lak plijen. Daljine su bile male, mogli smo ga gađati s bokova i zato se ova ulica zove groblje tenkova", kaže T. Jakovljević. Iako su brojevi tih tenkova rasli do mitskih razmjera, pripadnici Turbo voda o brojevima ne žele govoriti. U danima kad je na punktu u Slavonskoj bilo mirno, pripadnici Turbo voda po potrebi su uskakali na mjesta gdje je obrana bila u kritičnom stanju. Kad bi, primjerice, vratili dio u koji je ušla neprijateljska vojska, vraćali bi se na svoj položaj.
Borba za život nakon pada grada
No, obrana se oko 16. studenog počela slamati, a 18. su tenkovi ušli u središte grada. Mjesec dana ranije poginuo je Blago Zadro. Konačan slom obrane bio je u Borovu 20. studenog. Ako se prizori iz razorenog grada mogu nazvati paklom, zadnji dani obrane bili su njegov deveti krug. Turbo vod je ostao do kraja, nisu se raspali. Tada ih je zapovjednik Robert Zadro savjetovao da se obuku u civilke i predaju s civilima iz Borovo komerca. No, u vodu kažu da to nije bilo tako jednostavno.
Iz kolone ljudi koji su se predali izdvojen je 19. studenoga pripadnik Turbo voda Vjekoslav Jugec. Bio je star 19 godina. Ubijen je. Potom je izdvojen 21-godišnji Tomislav Šestan koji se i danas vodi kao nestao. Brat Stipe Mlinarića, 25- godišnji Mile Mlinarić, inače zamjenik Voda ubijen je na Ovčari.
Proboj
Nevenka Mauzera, koji je u to vrijeme imao punih 18 godina, čekala je još jedna borba za život. Izdvojili su ga iz kolone, a to je uglavnom značilo smrt. S još desetak ljudi stajao je uz jednu kuću uz Trpinjsku cestu.
"Dva lika ušla su u dvorište, a jedan je ostao s nama, vani. Jednog po jednog tjerao je unutra, a onda bi odjeknuo pucanj. Ubijali su. Čovjek prije mene nije želio ući, ali natjerali su ga. Odmah zatim rekli su i meni da uđem. Nisam se opirao. Unutra sam vidio kako čovjeku ispred mene pucaju u glavu. Počeo sam trčati. Pucali su za mnom, ali nisu me pogodili. Prešao sam prugu, došao do bobotskog kanala, umirio se i čekao što će se dogoditi", priča Nevenko. Kako ga nisu pratili preko vrtova se vratio Obućaru i sastao s kolegama. Njih pet odlučilo je da neće odustati i krenuli su u proboj i uspjeli. Troje ih je bilo iz Turbo voda - Zoran Janković, Stipo Mlinarić i Nevenko Mauzer. Zapovjednik Robert Zadro poginut će nepunih pet mjeseci kasnije, na Kupresu.
