Jedna je priča nakon potresa spojila Osijek i Sisak, Kohortu i navijače Metalca, političare, poduzetnike i ljude dobre volje. Svi su se pokrenuli da majci i teško bolesnom sinu iz Siska osiguraju bolji život u Osijeku nakon što im je stan stradao u potresu.

Na inicijativu predsjednika nogometnog kluba Metalac, koji ovoj obitelji, koju prije toga nije poznavao, već drugi put pomaže.

Dok razgledaju kuću u Tenji, nedaleko Osijeka koju su upravo dobili, Ivan i Ivanka prave planove za budućnost. Svjetliju nego su se usudili sanjati. ''Iskreno, presretan sam što ću biti ovdje, bliže će mi biti i bolnica i sve, neću morati putovati, i mirnije će mi biti'', kazao je Ivan Kralj. Jer u Sisak, otkud je s mamom stigao, Ivan više ne može. Dom im je uništen u potresu, pa su danima spavali u autu, sve dok nisu dobili poziv prijatelja iz Osijeka.

''I što, rekao sam spremajte se, dolazim po vas, krećem iz Osijeka. Kad sam išao prema njihovoj zgradi, Ivan trči prema meni, pobjegao je od mame, a ono, trči prema kombiju ne bi smio, jer je na jedno oko slijep, na drugo vidi deset posto'', rekao je predsjednik NK Metalac Boro Ivković.

U novoj kući imat će posebno mjesto

Boro je Ivana i Ivanku upoznao prije 15 godina. Pročitao je članak o dječaku kojemu je potreban uređaj za disanje, kupio ga i dopremio u Sisak. Nesvakidašnje iznenađenje postalo je neraskidivo prijateljstvo, pa je nakon potresa otišao po njih i smjestio ih u stan koji koristi NK Metalac.

''Kad smo došli ovdje dočekalo nas je toplo jelo. Toplo je bilo sa žlicom. Nakon četiri dana na sendvičima to je bilo...'', kroz suze je kazala Ivanka Kralj. Ivan je stopostotni invalid, uz sljepoću, imao je četiri operacije tumora na kralježnici, a život koji mu je nekoliko puta bio u opasnosti, duguje i Linu. Taj je psić primijetio da je Ivan u snu prestao disati, probudio je njegovu mamu. ''On je sa zubićima vukao mene za prst i vukao me Ivanu na krevet. Kad sam upalila lampu, već su usta zubi jezik, sve je bilo plavo. I tu sam išla na oživljavanje, a on je skočio s Ivanove druge strane i promatrao što radim. Drugi dan se nije odvajao od njega i navečer je opet skočio na krevet i kad je Ivan umanjio udah- izdah, imao je samo 30 puta u minuti, on je sa capicama ga tapkao po trbuhu i onda ga lizao po licu i opet tako, jer on je dan prije vidio da sam ja nešto radila'', rekla je gđa Ivanka.

Uz ljubimce - sve što su iz Siska uspjeli spasiti su motori - Ivanova velika strast, iako je svjestan da ih nikad neće moći voziti.

U novoj će kući imati posebno mjesto. No, prvo ju trebaju urediti.

''U nju treba uložiti jedno 10 tisuća, uz nas volontere koji će sigurno ovdje raditi i pomoći da se ovo završi, i nadam se da će Ivan i Ivanka, ako Bog da, do početka proljeća useliti u novu kuću'', rekao je Ivković.

I postati, kako Ivan kaže, pravi Lege.