Otišla je jedna od zadnjih istinskih legendi hrvatskog novinarstva - Pero Zlatar, čovjek uz kojeg su rasle i formirale se generacije mladih u Hrvatskoj, ali i na prostorima bivše Jugoslavije. Preminuo je u 86. godini od zatajenja srca, javlja Jutarnji list.
"To si što si, do kraja života", rekao je u svom posljednjem intervjuu za list Novinar, braneći tako svoju tezu da novinarstvo nema dobne granice niti roka trajanja.
Rođen je u Skopju 26. listopada 1934., a novinarstvom se bavio od svoje 15. godine. Od 1954. bio je novinar i urednik mnogobrojnih izdanja moćne medijske kuće Vjesnik. Trinaest godina poslije, od 1967. bio glavni urednik zabavnoga tjednika Plavi Vjesnik, a od 1971. do 1973. bio je glavni urednik televizijskoga magazina Studio, kojeg je doveo do vrhunca naklade. Nakon toga imenovan je glavnim urednikom Vjesnika u srijedu, kojim se bavio do 1975., da bi do 1981. i svog odlaska u Beograd bio u Sportskim novostima.
Inovator pitkog stila
Izdanja s njegovim potpisom su, kako je i sam govorio, imala svjetske tiraže i popularnost. Studio je dotjerao na tiražu od 700.000 primjeraka, a uzdigao je i Plavi vjesnik te Arenu. Postigao je to omekšavanjem krutih režimskih odrednica u medijima tijekom pedesetih i šezdesetih godina koje slove kao izrazito neslobodne i teške za novinarsku profesiju. U medije je uveo pitak i prpošan stil izvještavanja kojim je oplemenjivao sustav, živcirao konzervativce i tražio nešto novo. Uostalom, smatra se da je upravo on Plavim vjesnikom pridonio stvaranju "socijalizma s ljudskim likom", ali nikad nije bio režimski novinar, što je i sam potvrđivao.
"Za razliku od glavnih urednika i urednika državotvornih političkih rubrika – mene nikada nisu pozvali u Centralni komitet da saznam svoje mišljenje. Narodna mudrost tvrdi da je u pravu onaj u koga je toljaga. Napokon, zar vatikanski Osservatore Romano smije pisati protiv pape? Dašto da ne smije. Glas Amerike uvijek naglasi kako prenosi stajališta vlade Sjedinjenih Država. Zar pekinški Xiangming Xinbao smije nešto zucnuti što nije po volji vladajućoj Komunističkoj partiji Kine? U nas danas novine pišu ovisno o tome da li vlasnici podupiru HDZ ili SDP. Znači, danas je isto kao što je bilo ranije, samo malko drugačije", govorio je Zlatar.
Radio duplerice i pisao knjige o Enveru Hoxhi
Osim stila, uvodio je Zlatar i novotarije, poput rock'n'rolla, Flasha Gordona, Asterixa, Taličnog Toma u Plavom vjesniku, ali i fotografije oskudno odjevenih starleta s područja od Vardara do Triglava koje je kasnije pretvorio u prvu duplericu, onu u Startu. Radio je intervjue i razgovore s više od tisuću poznatih ljudi, a kao reporter i izvjestitelj proputovao je oko 180 zemalja diljem svijeta. Pisao je i publicističke knjige, a knjigama o albanskom komunističkom diktatoru Enveru Hoxhi, otvorio je tu izoliranu zemlju svijetu. Potkraj života bio je dopisnik Hanza medije iz Beograda.
No, ništa od velike karijere doajena domaćeg novinarstva ne bi bilo da, kako je priznao u jednom intervjuu "ne umijem popraviti kratki spoj; jedino što mogu pripraviti za jelo je skuhati juhu iz vrećice i ispržiti jaja; ne vozim ni bicikl, a kamoli kola; vrlo loše plivam i ne planinarim; nisam kadar složiti košulje i odijela, pa sam, prema tome, daleko od toga da bi ih mogao izglačati; budući da panično zazirem od toga da mi ruke budu u masnoj vodi bježim kao vrag od križa od pranja suđa; ne bih umio zašiti otpalo dugme na košulji i na odijelu; pojma nemam o vrtlarenju; ne znam poslati poruku s interneta, a ni sms s mobilnoga; ne znam previti ranu; ne umijem upakirati dar i vezati ga kićenom vrpcom; nikad nisam previo i okupao ni jedno od svoje četvero djece... i još koješta zbog čega sam u kući posvemašna neznalica, 'niškoristi'. Dakle, gotovo sedam desetljeća umišljam da je jedino što mogu valjano činiti je napisati štogod za novine i objaviti poneku knjigu. Stoga držim da ću pisati sve dok me bude služilo pamćenje, nadam se do trena kad ću otići na put bez povratka, u vječna lovišta."
