Hrvatski književnik, povjesničar umjetnosti i publicist akademik Tonko Maroević umro je iznenada u utorak poslijepodne u svom domu u Starom Gradu na otoku Hvaru, potvrđeno je Hini iz HAZU.
Pjesnik i esejist
Maroević je rođen u Splitu 1941., a podrijetlom je iz Staroga Grada na Hvaru. Diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti te doktorirao temom Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas. Bio je znanstveni savjetnik na Institutu za povijest umjetnosti i profesor katedre povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Redoviti je član HAZU-a i potpredsjednik Matice hrvatske. Bio je
pjesnik, esejist, prevoditelj, ponajviše s s talijanskoga jezika
te istraživač suvremene hrvatske umjetnosti. Dobitnik je nagrada
Poeta oliveatus na manifestaciji Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što -
baštinski dani (1997.), "Tin Ujević", za zbirku pjesama "Trag
roga ne bez vraga" (1988.) te Plaketa "Dobrojutro, more", s
pjesničkih susreta u Podstrani (2011.).
Javio se zbirkama pjesama u prozi Primjeri (1965.) i Slijepo oko
(1969.) u okviru generacijske "razlogovske" poetike. Kao
književni kritičar sustavno prati suvremeno hrvatsko pjesništvo,
a bavi se i starijom hrvatskom književnošću te talijanističkom
problematikom; eseje, kritike i prikaze skupio je u više knjiga
(Dike ter hvaljenja, 1986; Zrcalo adrijansko: obilježja
hrvatsko-talijanskog jezičnog dijaloga, 1989; Klik!: trenutačni
snimci hrvatskog pjesništva, 1998; Pohvala pokudi, 1998; Družba
da mi je: domaći književni portreti, 2008; Skladište mješte
sklada, 2010).
Sastavio je antologije hrvatskog pjesništva 1971.–95. Uskličnici (1996.) i 1996.–2019. Svjetlaci (2019.) te antologije katalonskoga pjesništva Bikova koža (1987.) i Riječi za jedan lapidarij (2018.).
Istraživao je suvremenu hrvatsku likovnu umjetnost. Objaviljivao likovne kritike i rasprave u stručnim časopisima i novinama. Autor je i više monografija o hrvatskim umjetnicima.
