Naravno da je Afrika odjeknula najjače. Kad premijer objavi da bi ljudi iz siromašnih afričkih zemalja vapili za standardom kakav ima Hrvatska, u trenutku kad je odlazak iz Hrvatske masovan i dramatičan, kad Hrvatska tone po mnogim pokazateljima na zadnje mjesto u EU, ne može biti drugačija reakcija nego bijes i nevjerica.
I mnogo sprdanja, na njegov račun ali i na račun svih nas. Jer živimo u državi u kojoj najviši rang političara izgovara ovakve rečenice. I nikome ništa.
Ali 'ispod Afrike' je posve neopravdano ostao cijeli jedan koncept tumačenja demografskih nevolja u Hrvatskoj. Premijerovo viđenje demografskih poteškoća i mogućih rješenja. Odnosno, nedvosmisleni pokazatelj da on osobno ne razumije o čemu se ovdje radi i da ova Vlada, vlada koju on vodi, nije u stanju riješiti taj problem.
Čovjek je objasnio
Sjećate li se tjedna u kojem je predsjednica Grabar Kitarović spomenula slobodu kretanja u EU kao nešto to nam je donijelo i nevolje? Već je ranije i premijer volio spominjati da je ta nevjerojatna sloboda kretanja u EU zapravo donijela Hrvatskoj demografski slom, ali sada je to opet nedvosmisleno naglasio.
Andrej Plenković je objasnio naciji, na Dan državnosti 2018., da bi se ljudi ovako masovno iseljavali iz Hrvatske i ranije da je Hrvatska ranije ušla u EU.
Podsjetio je, kažu izvještaji, da se trend iseljavanja poklapa i s činjenicom da je RH članica EU i da više ne postoje barijere za slobodu kretanja te da bi slično bilo i ranije da ih prije nije bilo.
Dakle, sada je već službeno: hrvatski državni vrh ulazak Hrvatske u EU izdvaja kao glavni uzrok iseljavanja Hrvata.
Drugo, predsjednik Vlade posve ozbiljno, bez ikakvih utemeljenja, istraživanja i projekcija računa na povratak onih koji su otišli.
'Uvjeren sam da je to kretanje dvosmjerno i da će se ljudi koji žele dio života i posla odraditi u inozemstvu ipak vratiti u domovinu i poticati Hrvatsku kao što je iseljeništvo poticalo Hrvatsku i davalo energiju u teškoćama', izjavio je također premijer, ali je, eto, zbog Afrike neopravdano ostalo u sjeni.
Unatoč tome što u Hrvatskoj nedostaje ozbiljnih istraživanja i projekcija, osim što svi očevici svjedoče na temelju zapažanja 'iz svog susjedstva' da odlaze cijele obitelji, da ih u Irskoj i Njemačkoj već čekaju i vrtići i škole i sve vrste institucija koje su spremne za prijem cijelih obitelji, premijer se, eto, nada da će se svi ti ljudi ipak vratiti u Hrvatsku.
Tko će se točno vratiti?
Na koga zapravo misli kad kaže na iseljeništvo koje je poticalo Hrvatsku? Misli li na gastarbajtere iz vremena Jugoslavije? Tada, najčešće, nisu išle cijele obitelji, nego tek jedan ili dva roditelja, a onda bi se vraćali u vrijeme mirovine, a obiteljske priče mnogo su češće bile nesretne nego sretne, bez te „energije” koja se sada pričinja premijeru.
Ili misli na ono hrvatsko iseljeništvo, kada su doista odlazile cijele obitelji, od SAD, Južne Amerike ili Australije? Ono iseljeništvo koje je dr. Franjo Tuđman pozivao devedesetih da se vrati, da investira u Hrvatsku, a svakovrsni emisari su ih obilazili i tražili donacije za naoružanje i izgradnju nove bolje Hrvatske? Za to već postoje vrlo ozbiljni podaci: nije se vratio gotovo nitko, ili tek tu i tamo netko, umirovljenici, a samo sporadično unuci kojima se činilo kao uzbudljiva avantura iskusiti život u Hrvatskoj.
I to je sve.
Ako pak premijer Plenković računa da će budućnost Hrvatske ovisiti o pomoći koju će članovi obitelji slati onima starima koji su ostali u Hrvatskoj, ako on u tome vidi 'energiju' koja će pomoći Hrvatskoj u teškoćama, onda nam nudi morbidan scenarij.
Kao dokaz da njegova Vlada radi na spasu Hrvatske premijer Plenković je i ovaj puta ponudio informaciju da je danas 'najmanji broj nezaposlenih otkad je Hrvatske'. Je li moguće da se on želi kititi tim obrazloženjem? Je li moguće da mu nitko nije objasnio da je taj broj tako nizak samo zato jer iz Hrvatske masovno odlazi upravo radno sposobno stanovništvo.
Nakon što je očitao bukvicu građanima Hrvatske jer im je bolje nego u zemljama Afrike i srednjeg Istoka, premijer je objasnio da je 'gospodarsko podizanje samo jedan aspekt' za rješavanje demografskih problema.
Dakle, Vlada RH se može pozabaviti samo jednim 'aspektom'. Sve ostalo je na građanima. Premijer Plenković je poručio da je 'ukupno ozračje i volja onih koji zasnivaju obitelj nešto što treba ući u kod naroda.'
'Vjerujem da je optimizam ključan u tom pogledu za demografski oporavak.', rekao je Plenković samo rečenicu-dvije nakon svog misaonog krstarenja bespućima Afrike i time pokazao da apsolutno ne razumije hrvatsku stvarnost.
Jer da razumije ne bi se usudio govoriti ni o Africi niti propisivati – optimizam.
Problem koji je prepustio lošoj ministrici
Predsjednik vlade koja priznaje da joj je demografski kolaps jedan od najvećih problema bio bi vidljivo zabrinut i nudio – akciju. Recimo, digao bi problem na rang potpredsjednika Vlade, a ne bi ga ostavio u resoru koji vodi jedna od najlošijih ministrica, Nada Murganić, s još uvijek nepopunjenim radnim mjestom državnog tajnika (nakon što je Marin Strmota u znak prosvjeda podnio ostavku), radna grupa Vlade za izradu državne strategije bi trebala jako intenzivirati svoj rad, itd. A premijer bi trebao mnogo ozbiljnije proučiti materiju. I omogućiti cjelokupnoj hrvatskoj javnosti da ima uvid u stvarne podatke, koliko je ljudi otišlo, zašto je otišlo, i koliko ih uopće razmišlja o povratku.
Ovako nabada sa svojim interpretacijama i pokazuje posvemašnji izostanak osjećaja za stvarnost.
Kako da nas preplavi optimizam kada nam je upravo pokazao koliko se malo on kao premijer ali i Vlada u cjelini istinski bave demografijom? Zapravo nas je on osobno gurnuo u još dublji pesimizam.
