Onda se loptica zakotrljala kad se 2006. godine dogodio slučaj Kurjak zbog čega se prašilo i na međunarodnoj razini - činjenicom da je jedan od najpoznatijih hrvatskih znanstvenika optužen za prepisivanje napokon se inertna hrvatska zajednica malo "probudila".
Prošlost se ponavlja. Prošlost se ponavlja? Prošlost se ponavlja
Nemojmo se zavaravati, toga, nažalost, ima posvuda i upravo zbog toga Hrvatska ima najgoru statistiku plagiranja. Kratki flashback u 2000. godine - u vrijeme kada je bio predsjednik HSP-a, Anto Đapić je prepisao magistarski rad - od riječi do riječi - od tadašnjeg mentora i pravaškog člana dr. Borisa Kandarea. Tadašnji predsjednik Vijeća Robert Pešutić u presudi je ustvrdio kako je dokazano da je Đapić većim dijelom prepisao magistarski rad iz radova tadašnjeg mentora Kandarea, ali da se time ne može baviti sud, već Fakultetsko Vijeće splitskog Pravnog fakulteta koje je Đapiću dodijelio akademski stupanj magistra pravnih znanosti. Đapić je tvrdio kako je riječ o političkom obračunu, a na kraju mu je akademska zajednica rad proglasila plagijatom.
U to vrijeme bila je aktualna priča i geopolitologa Jure Vujića, zaposlenog u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova koji je doslovno prepisao tri stranice članka profesora i bivšeg Josipovićeva savjetnika Dejana Jovića iz časopisa Međunarodne studije - ova dva slučaja uvertira su u priču o "modernim" plagijatorima na ništa manje važnim pozicijama.
Naime, plagiranje u Hrvatskoj proteklih godina dosegnulo je toliku razinu hrabrosti da je i sam Ivan Đikić, hrvatski znanstvenik i profesor s Goethe Universitäta u Frankfurtu u Njemačkoj, osjetio potrebu da se pokrene peticija "Stop plagiranju u Hrvatskoj".
"Hrvatska ima najgoru statistiku plagijatora, i to na Ustavnom sudu, Saboru i Vladi. Nema razlike kod plagijatora je li plagirao samo jednu stranicu ili cijelu knjigu", kazao je prošle godine.
Nažalost, da nema razlike, neće se složiti naši plagijatori.
Ugled Hrvatske ne narušavaju plagijatori već oni koji ih prijavljuju?
Tako je Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju na sjednici 21. prosinca 2016. godine donio mišljenje povodom prijave četvorice znanstvenika koja su ministra znanosti prof. dr. Pavu Barišića optužila za plagijat te zaključili kako je Barišić preuzeo dijelove teksta američkog filozofa Stephena Schlesingera bez navođenja izvora. No, da priča bude paprenija, fokus se tada pomaknuo na ocjenu Odbora da su četvorica znanstvenika slanjem svoje prijave na dvadesetak nastavnih i znanstvenih institucija stvorili loše akademsko okruženje i time naškodili Barišiću. Ironično, ne smatraju da je plagijatom upravo Barišić stvorio negativno akademsko okruženje. Odmahom ruke, Barišić je odbio odstupiti s pozicije ministra.
Krajem veljače 2016. godine, MUP je službeno potvrdio kako će se pokrenuti postupak poništavanja diplomeMilijanu Brkiću. Prvi put mu je ukinuta diploma Visoke policijske škole u ožujku 2014. godine i tako je izgubio zvanje diplomiranog kriminalista. Sutkinja Tamara Bogdanović je rješenje poništila zbog proceduralne pogreške, jer je odluku u ime Visoke policijske škole donio dekan, a ne stručno vijeće koje je to trebalo učiniti po poslovniku. Sutkinja je tada rekla kako je iz dokumenata vidljivo da je 70 posto Brkićeva diplomskog rada prepisano. Visoka policijska škola se žalila, ali su izgubili i na Visokom upravnom sudu te je tako odluka Upravnog suda potvrđena.
Plagirani rad ličkog HDZ-ovca Branislava Šutića prokazan je još 2011. godine kada je Krešimir Petković utvrdio kako se nedvojbeno radi o plagijatu. No, plagijat se ponovno vratio u fokus kada je dekanica Veleučilišta u Gospiću Vlatka Ružić poklonila odavno prokazani plagijat predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović. Dogodilo se to prošlog rujna kada je predsjednica privremeno ured premjestila u Gospić. Zabavni preokret - sama dekanica Ružić ulovljena je u prepisivanju. Program rada plagirala je od Dinka Zime, dekana Veleučilišta u Požegi i to poprilično nestručno - na jednom mjestu u programu čak je zaboravila promijeniti ime institucije na koju bi se program trebao odnositi, pa je umjesto Gospića u tekstu ostala Požega.
Najnoviji slučaj potvrđen je jučer. Predsjednik Odbora za etiku i znanost u visokom obrazovanju Ivica Vilibić potvrdio je vjerodostojnost u medijima objavljenog mišljenja toga odbora u kojem se kaže da su citati u doktorskom radu predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića "u najmanju ruku nekorektni" čime je prekršio Etički kodeks. Ukratko, radi se o nekorektnom prenošenju, prepričavanju i sažimanju tuđih tekstova.
Šeparović je, naravno, odbacio tužbe, kazavši da je riječ "o staroj priči koju je protiv njega pokrenuo osebujni profesor Miličić za kojeg njegove kolege kažu da je samoproglašeni stručnjak za plagijate". Odbor je ocijenio prijavu Vjekoslava Miličića djelomično osnovanom i utvrdio da je prijavljeni prekršio članak 8. Etičkog kodeksa u smislu nepreglednog i nepotpunog navođenja izvora, odnosno njegov stavak 3. u smislu "plagiranja - prepisivanja ili preuzimanja ideja, misli i riječi drugih autora" bez navođenja izvora.
"To je stvar etike"
Na posljednji slučaj osvrnula se danas i ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak koja smatra da da je zakonodavni okvir prepreka da se stvari nazovu pravim imenom zbog čega u Hrvatskoj treba jasnije definirati što znači plagiranje. Naime, Ustavni sud je u travnju prošle godine ukinuo mogućnost da Odbor odlučuje o pojedinačnim slučajevima kršenjima Etičkog kodeksa i zaključio da su za donošenje takvih mišljenja nadležni samo sveučilišta i fakulteti.
"Puno problema je nastalo u posljednje vrijeme jer je naš zakonodavni okvir takav da je nejasan u tome djelu", izjavila je ministrica na predstavljanju online platforme za javno i potpuno transparentno praćenje procesa obrazovne reforme. No, s obzirom na to da je naš zakonodavni okvir nejasan u mnogo aspekata, a i problemi postoje dulje nego samo "u posljednje vrijeme", preostaje nam složiti se izjavom akademika Silobrčića da "plagiranje nije političko pitanje, to je stvar etike". Da plagiraju takve izjave, možda bi naši prepisivači nešto i naučili.
