Vlada, odnosno Ministarstvo rada i mirovinskog sustava u srijedu su uputili Hrvatskom saboru paket zakona vezanih uz mirovinsku reformu. Istodobno, sindikati su za subotu najavili veliki prosvjed protiv predložene mirovinske reforme, ponajviše se buneći protiv povećanja dobne granice za odlazak u mirovinu sa 65 na 67 godina.
U policy analizi Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA) ističe se kako su otpori mirovinskoj reformi veliki, ali da financijska realnost u cijelosti opravdava nužnost ove reformske prilagodbe. Štoviše, u istoj se analizi ističe kako se može održivo raspravljati o još strožim mjerama glede dobi umirovljenja i penalizacije, kao i nužnog ukidanja povlaštenih izračuna mirovina.
Alarmantan manjak od 17 milijardi kuna
Podržavajući smjer mirovinske reforme u kojemu postoji i dodatni prostor za reformska poboljšanja CEA naglašava da se mirovinskom reformom trebaju revidirati i povlaštene mirovine te da bi sustav dominacije "solidarnosti" trebalo kroz pažljivu tranziciju zamijeniti primatom dobrovoljnih privatnih ulaganja u mirovinsku štednju. Socijalne mirovine bi, prema analizi CEA, trebale biti fond za pokrića onima kojih su se iz opravdanih razloga našli u teškoj financijskoj situaciji.
Jasno je kako nema održivosti za mirovinski sustav za koji je u proračunu za 2017. bilo 37 milijardi kuna javnog novca poreznih obveznika (10,5 posto BDP-a). Pritom se tek 56 posto troškova pokriva kroz "doprinos", odnosno ostatak iz općih poreza, što govori o važnoj ulozi PDV-a. S druge strane, 17 milijardi kuna manjka u mirovinskom sustavu, u odnosu na uplaćene doprinose, dovoljno je alarmantan podatak, unatoč činjenici da postoji pokriće kroz opće poreze, piše CEA.
Prostor za povećanje starosnih mirovina sužen je zbog povlaštenih izračuna mirovina te zbog činjenice da manje od 20 posto umirovljenika ima puni odrađeni staž. Istodobno raste rizik za održivost mirovinskog sustava zbog starenja stanovništva, manjeg prirasta stanovništva te povećanog iseljavanja.
Premijer Andrej Plenković i ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić (foto: Patrik Macek / PIXSELL)
Nužne su stroge mjere proračunske štednje
Prema službenim procjenama, mirovinska reforma bi do 2040. trebala proračunu uštedjeti 11 milijardi kuna. U analizi CEA ističe se, pak, da sukladno europskim trendovima(povećanje životne dobi, veliki broj umirovljenika u odnosu na zaposlene te izrazito visok fiskalni teret) mora se ići na stroge mjere proračunske štednje. Planirano ubrzanje povećanja dobi umirovljenja i pojačanje penalizacije proizlaze iz reformskih preporuka Europske komisije kroz Europski semestar te preporuka Svjetske banke na temelju kojih je definiran i Nacionalni program reformi 2018. u području mirovinskog sustava.
CEA u svojoj analizi iznosi sljedećih deset smjernica:
1. Nužno je ubrzanje već ionako otprije propisane dobi umirovljenja od 67 godina (koja bi se uvela ionako 2033. prema konačnom prijedlogu). U tom smislu, dob umirovljenja sa 67 godina više neće biti 2038., već tek 2033. Bolje rješenje bi bilo dodatno ubrzanje dobi umirovljenja, već od 2020. godine. Potrebno je istaknuti kako će se odredba o 67 godina odnositi na umirovljenike koji nisu osigurali puni radni staž - navodi se u analizi CEA.
Povećati penalizaciju prijevremenih mirovina
2. Nužno je povećanje penalizacije prijevremenih mirovina s 0,15% na 0,34% po mjesecu (što znači 4% po godini, tj. 20% za 5 godina). Istovremeno, važno je poticati dulji ostanak na tržištu rada kroz predloženu bonifikaciju od 4% po godini (iznad zakonske dobi umirovljenja, pod uvjetom da osiguranici imaju 35 godina staža. Penalizacija je nužna zbog produljenja prosječnog radnog staža koji je u Hrvatskoj oko 30 godina, dok je EU prosjek 35%, odnosno 38% u Njemačkoj. To govori i o razini radne etike koja je jedna od osnovnih vrijednosti za povećanje konkurentnosti bilo koje nacije.
3. Ipak, smatramo kako se financijsku stabilnost sustava može povećati uz ukidanje povlaštenih izračuna mirovina. Za iste se godišnje izdvaja preko 8 milijardi kuna novca poreznih obveznika, odnosno za braniteljske povlaštene mirovine preko 5 milijardi kuna, dok je predviđen rast navedenih izdataka. Stoga navedeno pitanje treba također uzeti u obzir kako bi se osigurala dovoljna konsolidacija proračuna za mirovine.
4. Potrebno je uvođenje mogućnosti za rad umirovljenika do četiri sata dnevno, ali da razmjerno tome ne dobivaju punu već djelomičnu mirovinu.
5. Bitno je što se postiglo rješenje o isplati dodatka i za osiguranike koji ostaju u II. stupu.
6. Propisivanje jednake pravne snage digitalne dokumentacije vezane uz mirovine dati će doprinos pojednostavljenju administriranja u sustavu.
Radnici brodogradilišta "3. maj" - kada će i u kakvu mirovinu oni ići
Uz mirovinsku potrebna je i reforma zdravstva
7. Podržava se izmjena formule usklađivanja mirovina iz II. stupa prema inflaciji tj. indeksu potrošačkih cijena.
8. Pozdravlja se smanjenje administrativnih troškova II. stupa kroz ukidanje ulazne naknade.
9. Važno je što se ukida beneficirani staža za 43 zanimanja tj. radnih mjesta, ali se može ukinuti i za preostale 52 vrste radnih mjesta.
10. Podržava se niz unapređenja u području dobrovoljnih mirovinskih fondova, vezano uz jačanje III. stupa, utvrđivanje načela razboritosti kod kapitalnih ulaganja, ukidanje ograničenja ulaganja od 10% u udjele ili dionice drugog investicijskog fond, povećanje transparentnosti, razvoj sigurnog strukturnog mirovinskog osiguranja, prepuštanje preciznog određivanja naknada samim mirovinskim društvima čime bi se poticala tržišnu konkurenciju među fondovima, ukidanje ulazne naknade i izlazne naknade prilikom ostvarenja prava na mirovine čime se nastoji dodatno potaknuti dobrovoljnu mirovinsku štednju i dr.
Na koncu, u analizi CEA ističe se da bi izazov trebala biti i tranzicija prema dobrovoljnim ulaganjima u mirovine, kako bi građani što više mogli odlučivati o sebi, dok bi se doprinosi smanjivali zbog toliko očekivanog poreznog rasterećenja plaća. Zato je uz mirovinsku potrebna i reforma zdravstva, ističe se te dodaje da konkurentnost zemlje također ovisi i o mirovinskom sustavu.
