Teško je i zamisliti kako su se ovdje osjećali zatvorenici znajući da će u ovom paklu provesti godine. Po dolasku, koračali su kroz špalir zatvorenika koji su ih morali tući do besvijesti. Bili su to navodni Informbiroovci. Mnogi od njih i sami lažno optuženi, prvoborci, komunisti - žrtve vlastite revolucije.
Danas su tu neka druga djeca. Ljetovanje su odlučili provesti učeći o prošlosti.
"Zaista, prvi dan kad čovjek dođe, nekako ga to sve zapljusne i postane svjestan", kazao nam je Zvonimir Kvesić iz Zagreba.
"Drago mi je da smo jedan tjedan u ljetu...što možda nije klasični odmor za svakog mladog čovjeka danas...odlučili posvetit ovom mjestu i odat mu na neki način i počast", rekla nam je Tatjana Matić iz Koprivnice.
Otok je i dalje pust, a zbog prirodne pozicije bio je idealan za logor.
"Jedan od načina na koji je to postignuto je bio takozvani društveno koristan rad, a koji se ustvari svodio na vrlo težak rad u kamenolomu, jer kod osnivanja logora su odmah u startu otvoreni kamenolomi, prije svega zato što su se s tim materijalom kasnije i sagradile ove strukture logora", objasnio nam je Vladi Bralić, arhitekt.
Otok je bio bez vode. Zatvorenici su je dobivali na kapaljku, tek kako bi preživjeli od nepodnošljive žege.
Goli otok osnovan je 1949., po nalogu partije. Tu su robijali neistomišljenici Titove vlasti. Prema jednim tvrdnjama, ovdje je mučeno 16.000 ljudi; prema drugima, dvostruko više. Umrlo ih je 413. Zloglasno mučilište zatvoreno je pred raspad Jugoslavije, 1988. godine.
