METESSI I ZVIJEZDE: Ljudi od slame (Dallas)
U zlatnim vremenima ovdašnjeg rock'n'rolla, davnih osamdesetih, Zvijezde su predstavljale punokrvnu koncertnu atrakciju, a lider grupe Renato Metessi na redovnoj je bazi izbacivao sjajne pjesme od kojih neke ("Koji film sad vrtiš u glavi", "Nikol", "Narodna", "Pravovjerni plesači") već dugo uživaju status evergreena.
Zvijezde vas na stageu ni danas neće razočarati, albumi "Automatski piloti" i "Muvanje" na trenutke su predstavljali ogledne primjerke uličnog, kantautorskog rocka, no Metessi je, ni kriv ni dužan, skoro pa sasvim "ispao s radara" kako skandalima i žutilom poseljačenim medijima, tako i mlađoj, alternativnije nastrojenoj publici.
Novi album "Ljudi od slame" snimio je s originalnom postavom s početka osamdesetih, što se po produkciji i samom zvuku ne bi dalo naslutiti.
Naime, producent Vladimir Sokačić u ovih je 10 pjesama starog mačka "uveo u 21. stoljeće" te njegov rukopis, trajno ukorijenjen u Springsteenu, Dylanu, Steveu Wynnu i Tomu Pettyju, protkao elektronikom i približio modernim rock sastavima tipa Kasabian.
Transformacija je najprimjetnija i najuspješnija u naslovnoj
pjesmi i uvodnoj "Jučer,
danas, sutra" u kojoj se Renato, zazivajući velikane u rasponu od
Dražena Petrovića do Milana
Mladenovića, miri sa sudbinom i ponosno zauzima
autsajdersku poziciju u "zemlji malih japija, gdje je sve loša
kopija".
Stari fanovi također će doći na svoje u zaraznom power-popu "Amsterdama" i "Slobodnih", dok punkerski refren i bijes "Shotgun Bluesa" možemo smatrati svojevrsnim nasljednicima "Uniona", jedne od najboljih pjesama s kultnog debija "Imitacija života".
S druge strane, world musicu "Francesca" nedostaje jači refren, najavni singl "Pjevam i plešem" također ne spada u gornji dom pjesmarice Zvijezda, ali unatoč tim, slabijim trenucima, "Ljudi od slame" nedvojbeni su vrhunac Metessijevog post yu opusa.
Nadam se samo da će toga konačno postati svjestan i malo širi uzorak publike.
Ocjena: 7,5/10
