Međunarodni dan žena jedna je od 365 prilika u godini da se upozori na neprilike s kojima se susreću žene kada zatrudne i postanu majke. To bi trebalo biti jedno od važnijih pitanja u Hrvatskoj, zemlji suočenoj s depopulacijom koja poprima razmjere demografske katastrofe.
U takvim bi okolnostima demografske mjere, one ozbiljne, trebale biti usmjerene i fokusirane na trudne žene i majke, odnosno njihovu zakonsku zaštitu. To je u više navrata isticao i demograf Stjepan Šterc, docent na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. To je ponovio i za naš portal.
Dvije demografske mjere su ključne
"Zaštita žena koje ostanu trudne i majki apsolutno je potrebna, to je jasno k'o dan, ali ne s ovakvim mjerama koje su, kako je to rekao Marin kada je davao ostavku (Strmota, bivši državni tajnik u Ministarstvu demografije, nap.a.), jedan običan folklor", kazao nam je Šterc na početku razgovora.
Dvije su mjere, po njegovu mišljenju, ključne da bi se zaštitilo žene kada ostanu trudne i kasnije kada rode i postanu majke.
"Kada žena ostane trudna i ode na porodiljni dopust, onda prema ovim mjerama Ministarstva demografije dobiva 4400 kuna, iako su mi ovih dana neki rekli da to i nije 4400 nego 3900 kuna. Dakle, žena koja je prije odlaska na porodiljni imala plaću od šest-sedam tisuća kuna praktički biva kažnjena kad ide na porodiljni. Ona nema svoju standardnu plaću. To znači da bi prva i ključna mjera morala biti da se ženi, dok je na porodiljnom dopustu, osigura da dobiva naknadu u istom iznosu koliko je dobivala plaću prije odlaska na porodiljni, ako je veća od tih 4400 kuna. Ako je njezona plaća manja od tih 4400 kuna, onda bi tijekom porodiljnog dopusta trebala dobivati prosječnu hrvatsku plaću. A nezaposlene bi žene, kada ostanu trudne, trebale dobiti tih 4400 kuna. To je bio naš prijedlog, prijedlog struke", kazao nam je Šterc dodavši da su takvu mjeru prihvatili u svim naprednim zemljama.
"Žena mora imati sigurnost povratka na isto radno mjesto"
Drugom mjerom bi, kaže Šterc, trebalo zaštititi žene od otkaza dok su na porodiljnom.
"Posve je jasno da se zakonima mora regulirati radni status majke na porodiljnom kako za to vrijeme ne bi mogla dobiti otkaz ili biti premještena na drugo radno mjesto te da ima sigurnost povratka na isto radno mjesto s kojeg je otišla na porodiljni. To je također nešto što država mora osigurati, to je osnova", ističe Šterc.
Postoje i slučajevi, koji obično izmiču zakonima, kada poslodavci na razne suptilne i manje suptilne načine daju zaposlenicama do znanja kako im je bolje da ne ostaju trudne dok rade za njih. I to bi, smatra Šterc, država trebala regulirati.
"Kada se dogodi nešto takvo, država bi odmah trebala udariti kaznu poslodavcu, pa neka se naviknu da moraju raditi u sređenoj državi. To je stvar Vlade i resornog ministarstva koji će, doduše, uvijek reći da za sve to nema dovoljno novca, iako za sve drugo ima", kaže.
Stjepan Šterc
"Povećanje dječjeg doplatka ne odmaže, ali i ne pomaže mnogo"
Šterc smatra da je važnije stvarati sigurniji zakonski okvir nego davati novac koji se nerijetko svodi na simbolične iznose koji ne odmažu, ali i ne pomažu mnogo.
"Stvaranjem sigurnog zakonskog okvira stvorila bi se i atmosfera u kojoj bi djeca napokon bila najvažnija. Kada postoji siguran zakonski okvir, onda se unutar njega mogu isprobavati razne mjere, pa ako jedna ne da rezultate pokuša se s drugom", napominje.
Kao primjer mjere koja roditeljima neće odmoći, ali ni mnogo pomoći ističe prijedlog izmjena Zakona o dječjem doplatku, koji je ovih dana poslan u javnu raspravu. Tim bi izmjenama pravo na dječji doplatak ostvarilo čak 90 tisuća obitelji s djecom više nego do sada.
"Istina je, zahvatilo bi se mnogo više, no razina tog dječjeg doplatka je 200-300 kuna mjesečno. Ta odluka je dobrodošla i ne može se reći da je negativna mjera, ali sigurno neće zaustaviti negativne demografske trendove", mišljenja je Šterc.
On upozorava na još jedan alarmantni trend. Sadašnji migracijski val bit će, kaže, veći od onoga u 60-im i 70-im godinama prošloga stoljeća. A obilježje ovoga naspram ondašnjeg vala jest da sada iz Hrvatske odlaze cijele obitelji, a ne samo jedan roditelj, najčešće otac, kako je u većini slučajeva onda bilo.
"Udio djece mlađe od 19 godina u ukupnom iseljavanju je oko 25 posto. Među njima je onih srednjoškolskog uzrasta oko 19-20 posto, a mlađih od 15 godina oko pet, šest posto", upozorava Šterc.
