Nakon što je danas održana svečanost zatvaranja Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, o zadaći suda i svim preusdama od 1993., otkad sud radi, razgovarali smo s povjesničarom Hrvojem Klasićem s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
'Sud je ispunio očekivanja'
Na pitanje je li Sud ispunio svoju zadaću s povijesnog gledišta, Klasić kaže da to ovisi tko je što očekivao od suda.
'Ako se vratimo u 1993. godinu, mislim da je sud i više nego ispunio očekivanja. 1993. godine očekivati da će pravosuđe zemalja koje su bile u ratu uspjeti sankcionirati zločine, bilo tuđe, a posebno svoje, to je bilo preoptimistično ali i potpuno nerealno. Danas, ako uzmemo u obzir da je više od 160 ljudi ipak osuđeno, da su neki događaji procesuirani i okarakterizirani kao genocid i da je seksualno zlostavljanje proglašeno zločinom, mislim da je s te pozicije sud ispunio očekivanja', kaže Klasić i osvrće se i na kritike mnogih o dugotrajnim i ispolitiziranim procesima. Svima koji tako misle, Klasić poručuje da najprije pogledaju u vlastito dvorište.
'Kako izgledaju naša pravosuđa kada govorimo o sporosti, ispolitiziranosti i slično? Ovdje se nije radilo o pomirenju, to nije bila zadaća suda, ali naravno da na temelju onoga što je sud proizveo, taj bi proces trebao ići dalje. Ključno je to da nije ovaj sud, kao ni Nurnberški sud nakon Drugog svjetskog rata, bio taj koji je pomirio ili učinio Njemačku i okolne zemlje dobrim susjedima, nego su ta društva sama morala poraditi na tome na svim aspektima života. To je kod nas izostalo. Mi smo valjda očekivali da će sud donijeti ne znam kakve velike istine koje će svi prihvatiti, ali to je bilo iluzorno za očekivati. Države i društva nisu učinila dovoljno i još uvijek ne čine dovoljno da bi taj proces suočavanja sa prošlošću išao kako bi trebao ići, posebno u 21. stoljeću', rekao je Klasić.
'Ni Hitler nije osuđen za zločine pa svi znaju za što je odgovoran'
Kada je riječ o političkom vrhu Srbije u to vrijeme, Slobodan Milošević je za vrijeme procesa umro, no postavlja se pitanje je li politički vrh Srbije iz tog vremena, posebno vrh JNA, aboliran za rat u Hrvatskoj. Klasić kaže da mu je teško govoriti što je potrebno da bi se nekoga osudilo jer nije pravnik, međutim, kaže da su i srpski državni vrh i vrh JNA u nekoliko postupaka itekako prozvani i ocijenjeni kao ključni faktori nestabilnosti.
'Mislim da danas ne postoji nitko u svijetu tko ne vidi ključnu ulogu Slobodana Miloševića i vrha JNA u započinjanju i pokretanju spirale ratova na našim područjima. Pravnici rade na svoj način, pravo i pravda nisu istoznačni pojmovi, ali tu bi trebali uslijediti i povjesničari i novinari. Činjenica da Slobodan Milošević nije osuđen je nama isto kao i čionjenica da Adolf Hitler nije osuđen za zločine, ali to ne znači da ga se u kontekstu događaja u kojima je sudjelovao ne može smatrati glavnim odgovornim', objašnjava Klasić.
Sada kreće drugi korak, da se na temelju onoga što je nastalo u Haagu počne kontekstualizirati cijela priča i pisanje povijesti, kaže Klasić i dodaje da bi bilo dobro da to ne bude na onaj način na koji se do sada radilo, zatvaranjem državnih narativa koji se ne smiju preispitivati.
'Opet su ti naši i vaši, mi i oni, good guys i bad guys... Treba stvari sagledati iz različitih perspektiva, suočiti se i s onim stvarima na koje smo ponosni, ali i s onim stvarima kojih bi se svatko normalan trebao sramiti', kaže Klasić.
'Očekujemo od Haga da sve odradi, a mi samo gledamo sa strane'
Na koncu, nitko nije potpuno zadovoljan radom suda.
'Tko je hrvatskom ili srpskom ili bosanskom pravosuđu branio da u vlastitim redovima procesuiraju ili podižu optužnice protiv pripadnika drugih država za neke zločine? I tu su stvari štekale. Ako se svi slažu da su u Mostaru činjeni zločini, da su postojali logori, ako to nitko ne negira, i ako kažemo da su nedužni ljudi u Haagu, pa gdje su onda krivci?', pita se povjesničar Hrvoje Klasić.
'Mi smo očekivali i očekujemo od Haaga da on odradi sve, a mi da sa strane gledamo. Tako je i u svemu ostalom, ne samo u pravosuđu. To nam govori više o našem mentalitetu nego o uspjehu Haškog suda i međunarodne zajednice općenito.'
Haškom su sudu mnogi zamjerali da je služio kao instrument međunarodne politike. Klasić pojašnjava da je Haški sud osnovan od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Osnovala ga je međunarodna zajednica, dakle, politička zajednica, a ne društvo pravnika.
'Haški sud je osnovala i Republika Hrvatska i svojim Ustavnim zakonom ga je prihvatila.
'Ne vidim teoriju zavjere'
Osvrnuo se i na nedavne izjave hrvatskih političara koji su rekli da ne priznaju odluku haškog suda u slučaju 'Prlić i ostali'.
'Kad čujem od naših političara da kažu da ne priznaju njegove odluke, to je kao da kažu da ne priznaju odluke Županijskog suda u Zagrebu. To pokazuje da mi na međunarodnu demokraciju i dalje gledamo s figom u džepu. Ono što nam se sviđa, to prihvaćamo, a ono što nam se ne sviđa, to je protiv nas i produkt nekakve međunarodne zavjere. Haški sud je bio osnovan od strane političke organizacije, ali je li bio ispolitiziran, ne mislim tako. Već sam nekoliko dana u Haagu. Suci koji su bili u različitim procesima, na potpuno različitim stranama. Ne vidim tu teoriju zavjere. Zadnju se presudu vezalo uz 29.11., Dan Republike. Ovdje ljudi ne da umru od smijeha, nego umru od tuge kad vide da se neki koriste takvim argumentima da bi dokazali ispolitiziranost suda. Mislim da to pokazuje našu duboku nezrelost i nespremnost da se suočimo s drugima, ali još više sami sa sobom', rekao je Hrvoje Klasić za Net.hr.
Nakon 24 godine, ICTY službeno prestaje s radom 31. prosinca, a neriješene predmete preuzet će tzv. Mehanizam za međunarodne kaznene sudove.
