Dan poslije već se posve jasno vidi plan pokušaja neutralizacije, brisanja i umanjivanja onog što je HDZ-u, i cjelokupnoj političkoj eliti, učinio nezavisni vijećnik iz zagorskog gradića Oroslavja Viktor Šimunić.
A on je uspio ogoliti, dokazati, ono što se dugo zna, vidi izvana, ali nedostajao je corpus delicti, dokaz kako to izgleda u stvarnosti. Razotkrio je plan člana Predsjedništva HDZ-a, šefa HDZ-a Krapinsko-zagorske županije i saborskog zastupnika, ŽarkaTušeka, da uz lažno nezavisnu listu Viktora Šimunića dođe na vlast u županiji, a onda bi mu on refundirao uslugu tako da ga zbrine u ravnateljskoj fotelji neke od institucija u županiji, naravno, uz odgovarajući lažni natječaj. I nije tu riječ ni o kakvom unikatnom modelu zagorskog HDZ-ovca – ovako je dokazano postojanje modela kakav je već konzumiran mnogo puta, od lokalne do nacionalne razine.
S jedne strane Viktor Šimunić, jednostavan, skroman dečko, fokusiran na svoj posao, ali i na angažman u lokalnoj zajednici i neobičan i iznimno vrijedan hobi – proučavanje nefunkcionalnog državnog aparata, a s druge strane "politička zvijer", kojoj je ovaj put baš žestoko nagazio na rep.
Uzvratili su iz nekoliko puškarnica. Prvi, iz samog političkog vrha, HDZ-a, predvođeni Plenkovićem osobno, odmah su posijali teoriju o tome kako je Šimunić "namamio" Žarka Tušeka, zajedno s gradonačelnikom Oroslavja, također perspektivnim HDZ-ovcem, Emilom Gredičakom, a zatim ih je snimao - "s predumišljajem". Kao da je svemogući Viktor držao pred očicama nevinog i naivnog Tušeka papir s tekstom i silio ga nekako da pročita plan političke trgovine. Ubacuje se i element mjesta zbivanja, klijeti, kao dokaz da to nije moglo biti ništa ozbiljno. Kao da su takvi trgovački pothvati dogovoreni u "uglednijim" ambijentima automatski legitimniji od ovih dogovorenih u zagorskim klijetima.
Ne, Šimunić nije šaljivdžija i provokator
Drugi je smjer minoriziranje uloge i značaja samog Viktora Šimunića. Kao, on je nekakav šaljivdžija, provokator, onaj koji je slao zahtjev za propusnicu u vrijeme kada je Stožer propisao propusnice da bi išao na misu u Zagreb, pa je propusnica i odobrena. Oni i slučaj propusnica pokušavaju prikazati kao vrhunsku smicalicu, a analize Viktora Šimunića o nefunkcionalnosti lokalne uprave i samouprave i cjelokupnog državnog aparata zaokružuju fotografijom njegova sastanka kod ministra Ivana Malenice. Kao da je Viktoru Šimuniću bio samo cilj da se "slika" s Malenicom.
No, sve te ironične interpretacije demantirao je Viktor Šimunić osobno, svojom pojavom i svim onim što je izgovarao nakon što je u javnost pustio snimku svog razgovora s HDZ ekipom. Viktor Šimunić je autentično pošten i jednostavan. Nema tu nikakvog prenemaganja. Jednostavni odgovori, bez kalkuliranja, iskrena spremnost da ode "ako dobije otkaz", prepričavanje razgovora s prijateljem koji radi u Irskoj, bolno iskreni grč u grlu na spomen nećaka kojima želi graditi bolju Hrvatsku.
Viktor Šimunić je svim svojim postupcima jasno pokazao da nije nikakav politički trgovac, da se ne želi uhljebiti niti u jednoj stranci, da se želi boriti protiv svega izopačenog u državnoj mašineriji, protiv lokalnih i nacionalnih političkih muljatora, a sada je pokazao da ih se niti ne boji. Vidio se stres, vidio se i tračak razočaranja jer ima onih koji misle da je normalno da se nude ravnateljska mjesta ljudima bez kompetencija – jer je sigurno već čuo one koji su rekli "pa kaj se čudiš, svi to rade, tako trguju"… Ali Viktor Šimunić je svim svojim postupcima, svojim držanjem pokazivao da je on jedan od onih koji su spremni, pod svojim imenom i prezimenom, jednostavno reći da ne pristaju na koruptivna pravila igre koja metastaziraju po Hrvatskoj.
Žele ga zgaziti, umanjiti, poniziti...
S treće puškarnice uzvratili su pravni eksperti, odvjetnici i bivši državni odvjetnici, kojima se čini da Viktor Šimunić nije smio snimati, da ovaj slučaj nije kao slučaj Sabo jer se tamo baš odvijala politička trgovina, a ovdje je bila, zamislite – tek planirana. Stvari su posve jasne: da Viktor Šimunić nije snimao, ono što je otkrio ne bi imao čime dokazati. Uostalom, vidimo da ga i sa snimkom i svim mogućim dokazima žele zgaziti, umanjiti, poniziti. A kako bi tek bilo bez?
A s četvrte puškarnice se javio predsjednik države, Zoran Milanović osobno. Za njega to što su radili Žarko Tušek i Emil Gredičak nije baš posve normalno, jadno je, ali, eto, to rade sve političke stranke i – dosta hajke. To je taj smjer relativiziranja, objašnjavanja da to rade sve političke stranke jednako, pa - što se čudimo. Što Viktor Šimunić dramatizira. Kao da je otkrio bog zna što. Samo je pokazao ono što rade svi na hrvatskoj političkoj sceni.
Umjesto da se kao predsjednik države, kao predstavnik svih građana, stavi na stranu građanina Viktora Šimunića koji je predstavnik onih kojima je dosta, predsjednik države se založio da se prekine "hajka" protiv Tušeka i svih ostalih koji rade to što radi Tušek.
Pa kako onda on misli prekinuti taj neprekidni morbidni krug političke trgovine i planiranja političkih trgovina? Očito ne želi. Samo bi sve to držao daleko od očiju javnosti. Da se radi opreznije, finije i decentnije.
Model koji traje i na nacionalnoj razini
Milanović je izgovorio još jednu posebno opasnu konstrukciju: da toga ima više na lokalnoj i regionalnoj razini, nego na nacionalnoj. To nije točno. Radi se o modelu koji je primjenjivan već više puta na lokalnim izborima, upravo traje i u Gradu Zagrebu, ali svjedočili smo mu u Saboru u prošlom sazivu, a sudeći prema držanju nekih HDZ-ovih satelita, i u ovom sazivu ubiru se plodovi nekih vrlo sličnih dogovora. Viktor Šimunić je sada dao dokaz kako to izgleda. I nije važno trguje li se ili se planira trgovina u klijeti ili u separeu finog zagrebačkog restorana.
Iznenada svi, od Plenkovića od Jandrokovića, a i mnogi drugi izvan HDZ-a, poručuju Tušeku "što je on imao raditi s Viktorom Šimunićem", jer je on, eto, već bio poznat kao provokator. Žele ga diskreditirati, žele ga isključiti iz redova običnih građana, ne žele da se vidi da je on ovo radio, kao što je jedinstveno lijepo i jednostavno objasnio – za svoje nećake, za svoju zemlju.
Viktor Šimunić je rekao da je ovo učinio "zato jer želi da ljudi shvate u kakvoj zemlji žive". Radi se o povijesno važnom istupu građanske hrabrosti. Istupio je i pokazao da ne želi biti dio mase onih koji nijemo pristaju na nabijanje rogova, na prihvaćanje korupcije pod normalno. On je upravo osobno otvorio utrobu hrvatske korupcije, pokazao nam unutrašnjost.
Važno je pokazati da je Viktor Šimunić ona dobra strana. Da bi Hrvatska bila bolja zemlja da ima više hrabrih, poput Viktora Šimunića.
