Ovu priču počeli smo raditi prije tjedan dana. Više od šest mjeseci Mate i Božica Roščić obijaju vrata raznih institucija u potrazi za stručnom pomoći za svoje dijete.
Radi se o rehabilitacijskim ustanovama za djecu s poteškoćama u razvoju. U niti jednoj od njih za petogodišnjeg Šimuna nema mjesta. Prošli su Sloboštinu, Goljak, Mali dom, Silver, Slavu Raškaj i razne druge u nadi za stručnu pomoć.
Obitelj Roščić je iz Splita. Imaju dvoje djece. Stariji, Šimun ima teški psihomomotorni i kognitivni zastoj u razvoju. Tretman od dva sata tjedno u Splitu nije bio dovoljan.
Preselili u Zagreb
Na preporuku stručnjaka preselili su u Zagreb, kako bi Šimunu omogućili najbolju moguću stručnu pomoć. "Savjetovano nam je da idemo u Zagreb, gdje ima više ustanova, domova, da ima ustanova sa psima, da ima gdje se radi rehabilitacijsko jahanje, gdje se radi s konjima, i tako dalje i tako dalje" , govori nam Mate Roščić, otac djeteta s poteškoćama u razvoju.
Tako su se odlučili i napraviti. S velikom nadom u mogućnosti koje pruža glavni grad Hrvatske, krenuli su u život ispočetka. "Bilo je teško napustiti Split, svoj dom, sve, ali donijeli smo tu odluku da preselimo u Zagreb. I došli smo tu u petom mjesecu, sa svim papirima i obratili se našoj socijalnoj radnici na Maksimir. Zaprimila je svu liječničku dokumentaciju i ona je to proslijedila. Iz Centra za socijalni rad odgovorili su nam kako su učinili sve što je u njihovoj moći.", nastavlja otac sa pričom.
Niti jedna ustanova nije pozitivno odgovorila na zahtjev za prijem djeteta
Roditelji su se izravno ili putem ovog Centra obratili u više ustanova radi iznalaženja mogućeg načina uključivanja djeteta u poticanje razvoja, sukladno dobi i zdravstvenim poteškoćama, odnosno uključivanja djeteta u boravak ili uslugu psihosocijalne podrške.
Za sada niti jedna ustanova nije pozitivno odgovorila na zahtjev za prijem djeteta u tretman, a od tri ustanove još se očekuje odgovor.
U svrhu provjere, i mi osobno smo poslali upite na adrese četiri ustanove kojima su Roščići uputili zahtjev. Odgovorile su nam samo dvije. Izvijestile su nas:
"Kako su djeca kod nas do 21. godine života, slobodno mjesto obično nastaje kad neki od korisnika navrši 21 godinu. Najstariji korisnik je upravo navršio 20 godina što znači da sljedeći korisnik odlazi za godinu dana. Trenutno nema mjesta u programu poludnevnog boravka, a postoji i lista čekanja", odgovorili su iz Malog doma - dnevnog centra za rehabilitaciju djece i mladih.
"Uvidom u sve spomenuto, kolegij je donio zaključak da program koji provodimo ne bi bio adekvatan za dijete", odgovorili su izUdruga Ozana- dnevni centar za rehabilitaciju i radne aktivnosti.
Odbijenice stižu uz obrazloženje da nemaju mjesta ili nisu adekvatno pripremljeni za Šimunovo stanje, koje zahtjeva individualni rad.
Obratili se i gradu Zagrebu
U svojoj nemoći Roščići su se obratili i Gradu Zagrebu. "Kad smo bili u gradskoj upravi, dobili popis dječjih vrtića. Na Sopotu, na Utrini, Bajka, Potočnica, Vladimira Nazora, znači u sve dječje vrtiće smo dijete vodili, no kažu da to dijete nije za njih", kaže otac malog Šimuna.
Šimunova dijagnoza vrlo je općenita, teško psihomotorno i kognitivno zaostajanje uz elemente iz autističnog spektra. Ne igra s igračkama, može ga umiriti tek glazba ili video s mobitela.
"Idemo dalje, šalju nas u psihijatrijsku ustanovu u Kukuljevićevu na dalje vještačenje, i dolazimo tamo, opet psiholog, logoped, defektolog, 'Ne.', kažu 'Ovo dijete nije za nas, raspoznaje tatu, raspoznaje mamu, nije za nas. Pa, recite mi doktore, za koga je, gdje da ja idem? Pa ja sam vam mislio preporučiti Sloboštinu i Goljak! Pa mi smo tamo bili prije tri-četiri mjeseca, što da ja radim, pa to gonim već mjesecima, pa što da ja radim On kaže: Javite se medijima! Meni liječnik kaže, 'javite se medijima!!", opisuje nam otac oboljelog dijete.
"Ja kažem u vražju mater, di ću se javljati medijima, ne želim se javljati medijima!", kaže otac.
"Svaka njima čast, ali jedino što oni rade s njim, igraju ping-pong već pet godina", kaže majka.
U tom trenutku Šimunovi roditelji još uvijek su vjerovali da će institucije koje bi to morale nešto poduzeti. Da neće morati tražiti pomoć medija.
"Onda sam se ja dosjetio i obratio se pravobraniteljici za prava djece, i poveli smo Šimuna kod pravobraniteljice sa svom dokumentacijom, ona je poslušala, fotokopirala i rekla da će sve proslijediti Ministarstvu demografije... Ne znam više koje od svih pustih Ministarstava, ne bih trebalo biti niti jedno u RH, i da bi Ministarstvo trebalo njega riješiti kroz dva do tri tjedna", kaže otac Mate.
Da ponovimo, u Uredu pravobraniteljice za djecu rečeno im je da će odmah proslijediti njihov slučaj Ministarstvu demografije. Dapače, i nama su iz Ureda pravobraniteljice potvrdili da oni pomažu u ovakvim slučajevima.
'U takvim situacijama, u dosadašnjoj praksi, preporučivali smo intenzivnu suradnju između predstavnika Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, centara za socijalnu skrb, pružatelja usluga, roditelja te, prema potrebi i vanjskih stručnjaka, ovisno o specifičnosti djetetovih teškoća. Smatramo da sustav treba uložiti više truda u razvoj fleksibilnih, primjerenih i dostupnih usluga za djecu s teškoćama u razvoju, posebice za djecu s višestrukim teškoćama. To podrazumijeva i jačanje kapaciteta samih pružatelja usluga kao i pojačano praćenje ove problematike od strane nadležnog ministarstva', stajalo je u odgovoru Ureda pravobraniteljice za djecu.
"Pozvali su nas na sastanak u Ministarstvo"
Da bi nadležno Ministarstvo nešto pojačano pratilo mora biti o tome obavješteno. Iako iz Ureda pravobraniteljice pišu kako upravo to njezin ured čini, to nije točno. Naime, nakon prepiske s pravobraniteljicom, uputili smo upit i Ministarstvu.
"Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku danas je zaprimilo dopis Pravobraniteljice za djecu vezano uz navedeni slučaj. Rješavanje problema je upravo u tijeku", s potpisom Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku
Nakon što naših novinarskih upita svim nadležnima, javila nam se Šimunova majka s porukom sljedećeg sadržaja: "Pozvali su nas na sastanak u Ministarstvo da će nam pomoći, ali insinuirali da bih trebala stopirati sve u medijima da se situacija riješi na lijep način."
Sastanak je održan jutros, Šimunova majka je odmah poslana na razgovor u Centar za rehabilitaciju Slava Raškaj, obećano joj je da će Šimunu biti omogućena adekvatna pomoć.
Božica Roščić, Šimunova majka tek sad je u procesu dobivanja statusa njegovatelja za svoje dijete. Njezina primanja ovog trenutka sastoje se od invalidnine za Šimuna i dječjeg doplatka za oboje djece u ukupnom iznosu od 2500 kuna!
Otac Mate, u Splitu je bio mesar, kako bi doveo obitelj u Zagreb i pružio Šimunu bolji život, trenutno radi na gradskim grobljima, štogod treba, kaže, samo dok može subotom i nedjeljom biti s obitelji kod kuće.
