Prema europskom građanstvu je projekt Hrvatskog pravnog centra koji provodi s partnerom Adriatic Mediom d.o.o te pridruženim partnerima – lokalnim radijskim stanicama. Projekt financira Europska komisija (koja ne odgovara za sadržaj emisija i članaka).
Također povjerenik za informiranje ima dužnost promovirati to Ustavom zajamčeno pravo, educirati građane i podizati svijest o potrebi veće transparentnosti javne vlasti, koja je među građanima još uvijek relativno niska jer nisu upoznati sa svojim pravom da traže informacije.
U pregovorima Hrvatske s EU, Europska komisija i Vijeće Europe su zahtijevali su od Hrvatske da pojača rad na pravu na pristup informacijama. Donošenje Zakona i stvaranje institucionalnih kapaciteta bio je jedan od deset uvjeta u predpristupnom monitoringu, između ostalog i iz razloga što je pristup informacijama jedan od glavnih instrumenata u borbi protiv korupcije, istaknula je Povjerenica Anamarija Musa.
Antikorupcijsko zakonodavstvo, uključujući sukob interesa i pravo na pristup informacijama bili su, dodala je, jedni od uvjeta koji su se posebno nadzirali u vremenu od potpisivanja Ugovora o pristupanju Hrvatske EU do trenutka samog pristupanja EU.
"To je bio presedan jer do tada niti jedna država koja je potpisala Ugovor nije bila u nadzoru. Europska komisija je ocijenila da je to područje još uvijek nedovoljno dobro i da se na tome treba raditi."
Kako nam kaže sugovornica, nemaju sve zemlje članice Europske unije posebnog Povjerenika za informiranje. One koje ga nemaju imaju tijelo koje se bavi u zaštitom prava na pristup informacijama i zaštitom osobnih podataka, kao što je to do sada bio slučaj i s Hrvatskom, a tako je danas na primjer i u Sloveniji.
Povjerenica preuzima rad Agencije za zaštitu osobnih podataka i nevladinih udruga
Agencija za zaštitu osobnih podataka je od početka 2011. postala nadležna za zaštitu prava na pristup informacijama, uz svoje dotadašnji posao zaštite osobnih podataka. Agencija je angažirala dio svojih ljudskih i materijalnih resursa za provedbu spomenutog Zakona maksimalno se posvećujući zaštiti, promicanju i praćenju prava na pristup informacijama, u skladu sa zakonskim ovlastima i obvezama. Međutim, Agencija nije dobila dovoljnu potporu za zapošljavanje dodatnih službenika niti dovoljne resurse, a usto je imala i svoje druge važne zadatke jer se osobni podaci štite nizom domaćih i europskih propisa.
"Hrvatski sabor je, stoga, odlučio kako je kod tako važnog prava za sve procese u društvu važna vidljivost institucije. Još uvijek nema dovoljne senzibilizacije tijela javne uprave da moraju dati informacije koje su važne za javnost."
To ujedno ne znači da se treba uvažiti svaka radoznalost. Ako postoji interes suprotan javnom, poput poslovne tajne, osobnih podataka, treba ga zaštititi, osim ako provedbom testa javnog interesa tijelo javne vlasti utvrdi da je interes javnosti da sazna informacije jači od potrebe da se zaštiti neki od drugih interesa, kao što je npr. privatnost ili tajnost. Sama činjenica da netko nešto želi znati, nije dovoljan razlog za dobivanje informacije od tijela javne vlasti, ako postoji i drugi zaštićeni interes u konkretnom slučaju.
Povjerenicu tako čeka preuzimanje poslova vezanih uz pravo na pristup informacijama koje je do sada radila Agencija za zaštitu osobnih podataka, ali i neki novi zadaci, posebno inspekcijski nadzor te provedba europske direktive o pristupu informacija za ponovnu uporabu. K tome, povjernica se treba maksimalno angažirati na jačanju javne svijesti o pravu na pristup informacijama, ali i edukaciji tijela javne vlasti o njihovim zakonskim obavezama..
Iako Zakon o pravu na pristup informacijama nije novi zakon i njegova je prva verzija na snazi od 2013. godine, do sada se država opirala osnivanju neovisne institucije koja bi se isključivo bavila zaštitom, praćenjem i promicanjem tog prava.
Do sada su, naglasila je Povjerenica, Ministarstvo uprave te potom posljednje tri godine Agencija za zaštitu osobnih podataka, nadzirali to pravo, ali, dodala je, to im je bio dodatni posao uz ostale nadležnosti. Agencija je kvalitetno i dosljedno rješavala po žalbama na odluke tijela javne vlasti kod uskrate informacije ili jednostavno ignoriranja zahtjeva, ali s obzirom na opseg posla ni ona nije imala dovoljno ljudskih i materijalnih kapaciteta.
Treba spomenuti da je i civilni sektor, nevladine udruge, odigrao ulogu u promociji i zaštiti prava na pristup informacijama, kroz svoje istupe u javnosti, ali i podnošenjem zahtjeva za informacije tijelima javne vlasti, kada je za određene informacije postojao poseban interes javnosti. Međutim, politička volja da se zaista ostvaruje pravo na pristup informacijama, izražena na neki način i kroz uvrštavanje tog prava u katalog ustavom zajamčenih prava 2010. godine, treba se iskazati kroz potporu države i njezin angažman – odgovarajućim zakonom, institucionalnom potporom, financijskim sredstvima. Nije dovoljno osloniti se udruge.
"Najvažnije je da se sama država pobrine da to sama radi."
Drugostupanjsko tijelo
Iako je Povjerenica u svojem radu samostalna i neovisna, to ne znači da nikome ne odgovara. Ona odgovara Hrvatskom saboru kojem podnosi godišnje izvješće u kojem mora izvijestiti o stanju poštivanja prava na pristup informacijama; u kojoj mjeri se poštuje, gdje su problemi, koje zakonske promjene napraviti. Njezina je funkcija, navodi prva Povjerenica za informiranje Anamarija Musa, pomalo slična onoj koju imaju pravobranitelji u Hrvatskoj.
"Ima funkciju sličnu Pučkom pravobranitelju. Znači, brine se za konkretno ljudsko pravo, odnosno, pravo građanima na informacije. S te strane, položaj je sličan jer oba povjerenika odgovaraju Saboru. Međutim, formalno gledano, povjerenik za informiranje ima veću ulogu i mogućnosti da prisili tijela javne vlasti da poštuju pravo. Povjerenik za informiranje djeluje kao drugostupanjsko tijelo, odnosno, razmatra žalbe koje građani upute u odnosu na odluke tijela javne vlasti, prikuplja izvješća o provedbi Zakona, provodi inspekcijski nadzor nad tijelima javne vlasti i može ih novčano kazniti."
Primjerice ako neki grad, gradska uprava ili trgovačko društvo koje je gradsko ili državno, ne želi dati neke informacije građaninu ili pravnoj osobi u roku od 15 dana, ta se osoba sa žalbom obraća Povjereniku za informiranje.
Građani ne moraju čekati da im se odbije rješenje, pojašnjava Musa, već žalbu mogu uputiti nakon što protekne rok od 15 dana od podnošenja zahtjeva za dobivanjem informacije.
"Ako građani ne budu zadovoljni ni s našom odlukom, mogu podnijeti tužbu Visokom upravnom sudu u Zagrebu."
Podsjetimo da su se prijašnjih godina Upravnom sudu već žalili novinari i novinske redakcije zbog nedobivanja određenih informacija. Ako je Upravni sud presuđivao u njihovu korist pa čak i protiv Vlade ili Premijera, prevelike koristi od toga nije bilo jer su informacije dostavljene nakon presude u međuvremenu izgubile svoju javnu vrijednost.
Do sada je praćenje provedbe Zakona pokazalo da pravo na pristup informacijama nije bilo u dovoljnoj mjeri poštivano, istaknula je Povjerenica. Međutim, naglasila je da se radi i procesu koji ne donosi rezultate preko noći - osvještavanje i tijela javne vlasti o transparentnosti u radu te isto tako edukacija i promocija u javnosti i među novinarima je kontinuirana aktivnost. Bitno je, zaključila je, da sada postoji institucija koja to radi i koja pravo na pristup informacijama promovira kao svoj glavni zadatak.
