Stecajni upravitelji muku su mucili s prodajom nekretnina i pokretnina dviju tvrtki koje su ondje egzistirale, GP&Partners - industrije skroba i GP&Partners - energane, a pojedini vjerovnici sami su, na Opcinskom sudu u Belom Manastiru, krenuli u utjerivanje ne tako malih dugova. N
Neposredno nakon otvaranja stecajnog postupka priznate trazbine vjerovnika iznosile su 112,172.235 kuna, poslije su povecane za 26 milijuna kuna. Istovremeno je dvjestotinjak radnika koji su do kraja ostali u tvrtki potrazivalo priblizno 12 milijuna kuna. ?
Novac bacen u vjetar
Vrijednost nekretnina i pokretnina nakon nekoliko javnih drazbi bivala je sve niza. Sve vrijeme novac je u vjetar bacao i Grad Beli Manastir.
“Godisnje izdvajamo gotovo pola milijuna kuna za isplatu beljskih dionica kojima je Grad preuzeo vlasnicki udio u nekadasnjoj beljskoj secerani, koja je trebala biti prenamijenjena u skrobaru”, zali se gradonacelnik Belog Manastira Ivan Dobos, a dobro se obavijesteni pitaju zasto mjenice koje su sluzile kao jamstvo nisu na vrijeme aktivirane.
Desetak godina prije cijela je Baranja “navijala” da proizvodnja skroba pocne upravo u nekadasnjoj beljskoj secerani, koja je nakon mirne reintegracije ugasena. Dio struke zauzimao se za to da skrobara bude otvorena u osjeckoj slobodnoj zoni, u potpuno novoj zgradi, a drugi su bili za “baranjsku opciju”.
Tada se pojavio inozemni (nizozemski) investitor koji je za sebe tvrdio da iza njega stoji nizozemska vlada i poslovne banke.
Kako bilo da bilo, cijeli tvornicki kompleks sada zjapi prazan, a vlasnika je tamosnjih nekretnina nekoliko. A od “posla stoljeca” nista.
http://www.glas-slavonije.hr/246100/1/Posao-stoljeca-u-Belom-Manastiru-pretvorio-se-u-gospodarsku-katastrofu
