Želimo time poručiti ministru Mirandu Mrsiću da nećemo odustati od toga da probleme svojih čitatelja iznosimo javno, čuvajući njihovu anonimnost kako ih ne bismo dodatno ugrozili budući da su kao nezaposleni mnogi od njih već životno ugroženi.
Iako nam je Mrsićev glasnogovornik Krunoslav Vidić ljutito govorio da oni ne mogu komentirati slučajeve ljudi čije podatke ne znaju, a mi mu objašnjavali da podatke ne smijemo, temeljem želje naših čitatelja, otkrivati, i dalje smatramo da je sada više nego ikad bitno da objavljujemo pritužbe čitatelja kako bismo barem na takav način pomogli ministru Mirandu Mrsiću, ukazivanjem na praktične probleme dijela sustava kojim upravlja.
Glasnogovornik Vidić posebno se referirao na tekst na Danas.hr-u (na koji još nismo dobili odgovor iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje) koji se, kao i stotine pristiglih priča naših čitatelja, odnosi na mjeru stručnog osposobljavanja za rad, upozoravajući da se ne radi o Mrsićevoj mjeri zapošljavanja, kao što ističemo. To je istina, no Mrsić je mjeru proširio, potencirao i popularizirao, stoga držimo da nije pogrešno imenovati je njegovom mjerom.
Svjesna je toga i naša čitateljica, koja se sa svojom pričom i svojim problemima s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje javila na adresu Stručnog tima Danas.hr-a. Ona ne krivi, kaže nam, Mrsića zbog dotične mjere za zapošljavanje, ali ga krivi što u svoj sustav nije uveo red i rad. No, da ne duljimo previše, evo njezine priče:
'Krivo su me informirali u HZZ-u'
"Bila sam zaposlena putem ugovora o radu u tvrtki koja nije imala veze s mojom strukom, ali je posao bio redovito i uredno plaćen, zajedno s prekovremenim satima, kako zakon i propisuje. U trenutku kada sam uspjela dobiti stažiranje u svojoj struci, tvrtka u kojoj sam dotad radila bila mi je voljna izići u susret tako da mi smanji otkazni rok na svega tjedan dana. Prije prekida radnog odnosa osobno sam otišla na HZZ razgovarati sa svojom savjetnicom kako bih joj iznijela sve detalje, kako bih bila sigurna da zadovoljavam uvjete te da je moguće prekinuti radni odnos i zatim praktički odmah početi stažirati putem mjere stručnog osposobljavanja za rad.
Rekla mi je da nema nikakvih problema i da se vratim idući tjedan kad riješim papirologiju s tvrtkom u kojoj prekidam radni odnos. Točno tjedan dana poslije tog razgovora došla sam savjetnici sa svom potrebnom papirologijom kako bih se prijavila i što prije počela sa stažiranjem. Kad sam joj pokazala papire, sjetila se da smo prije tjedan dana razgovarale o tome i rekla mi: 'A, znate, ta mjera je ukinuta prije dva dana.' Bila sam u šoku zbog neinformiranosti i nezainteresiranosti djelatnika, što me umalo stajalo i posla i staža! Da sam na vrijeme bila informirana, a na vrijeme sam tražila informacije upravo zato da izbjegnem ovakve probleme, sigurno bih dvaput promislila hoću li dati otkaz! Imala sam dovoljno sreće da me novi poslodavac ipak odlučio primiti putem ugovora o volontiranju, što znači da sam stažirala bez ikakve naknade, a roditelji su mi plaćali doprinose i pokaznu kartu.
To nije krivnja mog poslodavca, koji me vrlo lako mogao odbiti u toj situaciji i ostaviti bez ičega, stoga sam mu vječno zahvalna barem na prilici da steknem iskustvo u struci. To je krivnja inertnosti državnih službi. Sve to događalo se pri kraju mandata prethodne Vlade, stoga navedena mjera nije Mrsićeva i tih famoznih 1.600 kuna nisu njegova umotvorina, te ga treba prestati kriviti za to. Smatram da ponovnim uvođenjem te mjere nije imao loše namjere, ali sama provedba nije bila dobro organizirana.
'Nema volje da se uvede red i rad'
Svi trebamo biti svjesni da je u svom resoru zatekao kaos i nerad. Njegova je krivnja u tome što nije pokazao dovoljno volje i sposobnosti da u taj kaos uvede red i rad. Prvi znak loše organizacije i provedbe jest činjenica da su se uvjeti za dobivanje takvog stručnog osposobljavanja prečesto mijenjali u posljednjih nekoliko mjeseci. I opet sam imala sreće što sam na polovini stažiranja uspjela ući u tu mjeru, pa barem pola godine dobivati kakvu-takvu naknadu za svoj rad.
No, oni koji su to pokušali samo mjesec-dva kasnije, a osobno ih poznajem, nisu uspjeli jer je u međuvremenu uveden uvjet od nužna tri mjeseca bez ikakvih primanja, koji je kroz iduća tri mjeseca smanjen na mjesec dana. To je samo jedna od manifestacija općeg rasula u tom resoru. Druga, koja me strahovito uzdrmala, jest nerad i neodgovornost na lokalnoj razini. Takva iskustva čujem sa svih strana, a ovdje nudim svoje.
'Naruči kapučino, sad ću ja doći'
Naime, kad sam napokon uspjela ući u tu mjeru i ostvariti naknadu od 1.600 kn, morala sam u više navrata šetati od HZZ-a do poslodavca i natrag kako bi se sva papirologija obradila i provela. Nema smisla više ni govoriti da je 'nedostajao jedan papir', mislim da smo svi skupa već navikli na to. Sve to bilo mi je podnošljivo do trenutka kad sam nakon 40-ak minuta čekanja ušla u ured gospođe koja se, između ostalog, bavi provođenjem ove mjere. Nije mi zasmetalo ni čekanje koliko činjenica da je ona preda mnom uzela mobitel i javila nekome da joj 'naruči kapučino, sad ću ja doći'. Bilo je to u 10 ujutro, daleko prije propisanog dnevnog odmora, a iza mene je u redu bilo još petero ljudi!
Kad smo završile s mojim predmetom, zajedno smo izašle iz njenog ureda, koji je ona propisno zaključala i ostavila bez riječi onih petero ljudi da čekaju dok ona popije svoj kapučino! Za mene stoga Mrsićeva krivnja ne leži nigdje drugdje nego u ova dva primjera. Bez detaljno razrađenog plana i programa, te bez strogoće kojom bi natjerao sve u svome resoru, do posljednjeg službenika, da doista rade svoj posao i provode jasno određene mjere, svaki njegov pokušaj bit će osuđen na propast. Kad bi se državni službenici bojali za svoju plaću i/ili radno mjesto ukoliko ne obavljaju svoje dužnosti savjesno, sigurna sam da se na HZZ-u, a i drugdje, kava ne bi besposleno pila od 8 ujutro do ravnih 8:30, zatim više puta tijekom dana, pa tijekom minimalno jednosatne marende itd.
'Zašto se vladajući uvijek libe uručiti otkaze onima koji ih zaslužuju?'
Ovaj e-mail je apel medijima da ocrnjuju Vladine dužnosnike prema zaslugama, a ne prema inerciji. Isto tako je apel Vladi da pod hitno uvede red, rad i disciplinu na lokalnoj razini, na kojoj najviše ljudi ispaštaju zbog onih koji misle da ne moraju korektno raditi jer su se, eto, svojedobno "uhljebili". Zašto se vladajući uvijek libe uručiti otkaze onima koji ih zaslužuju? Iz straha da će biti još više nezaposlenih? Ukoliko se na upražnjena radna mjesta dovedu sposobni ljudi koji trunu na Zavodu za zapošljavanje, broj nezaposlenih ostat će ionako isti, ali državna služba bi mogla postati daleko efikasnija. Osim toga, zakonski treba spriječiti "zapošljavanje" stažista umjesto već gotovih radnika, što se također događa. S pomno uređenim scenarijem na tragu ovoga o čemu govorim, broj nezaposlenih u Hrvatskoj mogao bi se s vremenom početi smanjivati. Bez takvog scenarija – teško."
Naljutio vas je neki potez Vlade? Niste sigurni kako će se novi zakon odraziti na vašu budućnost? Muče li vas komunalna poduzeća neopravdano visokim računima ili lošom uslugom? Imate neki drugi problem o kojem želite mišljenje nekog od članova našeg Stručnog tima? Pišite nam na strucnitim@portal.net.hr
