Novi podaci o sve većem broju potresa nisu dovoljni za prognozu kad bi se tlo moglo ponovo jače zatresti. Izmjenjivanje razdoblja jačih i slabijih seizmičkih aktivnosti, objašnjava voditelj Seizmološke službe RH mr. Vlado Kuk, ne događa se u pravilnim vremenskim intervalima, no pojačana je seizmička aktivnost aktualizirala problem naše nedovoljno razvijene mreže seizmografa.
Nedavno je dovršena nova Karta potresne opasnosti za Hrvatsku, no ona, što se tiče kvalitativne procjene, nije donijela ništa novo. Štoviše, slobodno se može reći da će ulaskom u punopravno članstvo Hrvatska biti jedna od potresima najugroženijih članica Europske unije.
Prema procjeni ugroženosti koju je nedavno objavila Državna uprava za zaštitu i spašavanje, na trećini državnog teritorija mogući su potresi osmog i devetog stupnja Mercalli-Cancani-Siebergove ljestvice (MCS), dok se prema karti očekivanih intenziteta potresa, svih dvadeset županija i Grad Zagreb nalaze u seizmičkom području, u rasponu od VI. do IX. stupnja. To drugim riječima zapravo znači da na područjima mogućih jakih, vrlo jakih, razornih i pustošnih potresa živi čak 99 posto stanovništva, piše Vjesnik.
Potencijalno još veći problem predstavlja to što je u Hrvatskoj više od 30 posto stanova i kuća građeno prije uvođenja seizmičkih propisa u naše graditeljstvo, nakon potresa u Skopju 1964. Građevine građene do 1920. imaju isključivo drvene stropne konstrukcije, a armirano-betonski stropovi postupno su se počeli uvoditi tek nakon 1945.
Pustošni potresi mogući u devet županija
Statistički podaci pokazuju da je do uvođenja prvih protupotresnih propisa u Hrvatskoj već bilo sagrađeno ukupno 488.768 stanova, pa su to i danas potencijalno najugroženije građevine u slučaju potresa. MCS ljestvica, naime, predviđa da se već kod potresa VIII. stupnja ruše slabije građene kuće, a jače građene oštećuju. Hrvatska ima još intenzivnije seizmičko područje IX. stupnja (pustošni potresi), a ono obuhvaća devet županija: Grad Zagreb, Zagrebačku, Krapinsko-zagorsku, Sisačko-moslavačku, Splitsko-dalmatinsku, Dubrovačko-neretvansku, Brodsko-posavsku, Požeško-slavonsku i Bjelovarsko-bilogorsku županiju. Iako je riječ o tek 5,5 posto hrvatskog teritorija, na njemu živi gotovo milijun stanovnika.
Stručnjaci stoga upozoravaju da su jedino građevine mlađe od 47 godina sustavno građene s horizontalnim i vertikalnim serklažima, odnosno objekti sa seizmičkim propisima usklađenim armirano-betonskim nosivim konstrukcijama.
U Seizmološkoj službi napominju da treba voditi računa i o tzv. lokalnim uvjetima tla.
"Na različitim terenima ista se konstrukcija može kod potresa istoga intenziteta bitno drukčije ponašati", napominje Vlado Kuk.
Vezani članci:
arti-201105070009006 arti-201103120096006 arti-201104140409006 arti-201105130434006
