Euforija nastala nakon izgradnje Pelješkog mosta dovela je do toga da i na mnogim drugim dalmatinskim otocima sve glasnije razmišljaju o povezivanju s kopnom.
Mišljenja o povezivanju otoka s kopnom su podijeljena - dok neki tako, poput supetarske načelnice Ivane Marković (SDP), smatraju da "otok s mostom nije otok", drugi su već poduzeli konkretne akcije. Na Pašmanu su u gostima početkom srpnja bili predstavnici China Road and Brigea (CRBC), kompanije koja je angažirana na mostu u Malostonskom zaljevu.
"Predstavnici CRBC-a informirali su nas kako će početkom iduće godine uspješno završiti radove na pelješkom mostu, te da u Hrvatskoj već imaju svu potrebnu opremu i stručnjake koje bi angažirali ako se na lokalnoj i državnoj razini donese odluka o gradnji mosta Pašman – kopno", rekao je za Slobodnu Dalmaciju načelnik općine Pašman Krešimir Ćosić (HDZ).
Načelnik se pohvalio i kako za izgradnju mosta imaju podršku Vlade RH te da nadležno ministarstvo završava studiju izvedivosti koja će odlučivati o tome može li se projekt financirati putem EU fondova ili pak privatno-javnim partnerstvom. Most na Pašmanu bio bi dug oko dva kilometra, a vrijednost radova procjenjuje se između 400 i 600 milijuna kuna.
Pitanje isplativosti
Zadranin David Lekaj godinama radi kao poslovni savjetnik za euroazijsko tržište, a s bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem poslovno je povezivao Kinu i Hrvatsku. Lekaj, kao i supetarska načelnica Marković, smatra kako otoci trebaju ostati onakvi kakvi jesu.
"Mi dijelimo isto razmišljanje, dok ostali otočni gradonačelnici i načelnici, koji se znaju periodično javiti s idejama o mostovnom povezivanju s kopnom, više populistički nastupaju prema svojim biračima nego što bi to trebalo biti. Vidio sam i da Kinezi hodočaste okolo i dodatno filaju lokalne čelnike da im mogu izgraditi most ili mostić dok kažeš keks", poručio je Lekaj.
Kao primjer navodi upravo njihovu pokrajinu Zhejlang s više od tri tisuće manjih i većih otoka. Neke od njih povezali su mostovima kako bi postali turističke atrakcije.
"Imao sam to priliku vidjeti na licu mjesta i odmah sam došao do zaključka da sve izgleda previše umjetno. Arhipelag čine manje otoci, more je pliće i izgubila se svaka privlačnost. Teško je izračunati financijsku blagodat za same otoke koji su povezani jer su oni mahom nenaseljeni.
'Ne ugovore li Kinezi novi posao...'
Po mojem mišljenju, nama bi više odgovarao grčki pristup ovoj problematici, gdje na većim i udaljenijim otocima grade velike aerodrome. Tako otok Krf ima međunarodnu zračnu luku. Od naših otoka možda bi Hvar na neki način bio najusporediviji s Krfom. Kada bi i na njemu postojao međunarodni aerodrom, a ne ovaj mali sportski, efekti bi bili puno veći", rekao je Lekaj te dodao kako bi novac Europske unije i njezinih fondova bilo isplativije ulagati na takav način.
Lekaj je potom govorio o poslovnoj logici Kineza za dodatan projekt u Hrvatskoj, rekavši kako ista ta kompanija, CRBC, gradi Pelješki most i istovremeno završava i posao u Crnoj Gori na gradnji autoceste.
"Ne ugovore li novi posao, morat će otići iz Europe. Naravno da znaju da je selidba opreme, pa i ljudstva, najskuplja, pa grčevito žele ostati.
Oni tako nude čak i financiranje izrade projektne dokumentacije. Ja ih s te strane i razumijem, ali moramo biti oprezni. Crna Gora je na koljenima zbog tog posla. Čak se događa da Kinezi kasne, a naši susjedi zbog toga plaćaju kamate", upozorava Lekaj.
'Sindrom' Vira
"Mi moramo naći neku našu ambijentalnu logiku. Pelješki most je jedna priča – komunikacijski, prometno i strateški posve drugačija od toga da se gotovo svaki otok gdje postoji takva mogućnost poveže s kopnom. Ja se bojim sindroma Vira, na kojemu se sve ono što se, nažalost, događalo vjerojatno ne bi dogodilo da nije spojen mostom.
Dolazi do masovnosti u svakom pogledu, od gradnje do jeftinog turizma. Otoci postaju pristupačni, a to nije njihova logika, smisao. Kvalitetu života na otocima najbolje osjete njegovi stanovnici, ali ima puno toga što je daleko važnije od mostova", rekao je poslovni savjetnik David Lekaj za Slobodnu Dalmaciju.
