Krvavu intervenciju u Libiji preuzima NATO, vladajući su na pragu kršenja najvažnijeg zakona u državi pokušavajući si osigurati bolje izborne šanse, sjekirom se režu socijalna prava, ali vrh zakonodavne vlasti ima pametnijeg posla od razmatranja tih depresivnih tema. Primili su se hitnog rješavanja pitanja poboljšanja sadržaja vlastitog probavnog trakta.
Ni najiskusniji pisac neke groteske ne bi poželio bolju inspiraciju od scene koja se u ponedjeljak zbivala na jednosatnoj sjednici saborskog predsjedništva. Iza zatvorenih vrata odvijala se drama s neizvjesnim ishodom.
Pojeli smo sve fino, osuđeni smo na žlundru
"Dame i gospodo, situacija je ozbiljna. Broj nezaposlenih samo što nije došao do 20 posto, dužni smo bogu i vragu, izbori su pred vratima, Bajić i dalje hapsi na sve strane, Jandroković još ništa ne zna, tvrdi mi da ovi iz NATO-a nisu zvali, ali naši momci uskoro bi mogli biti uključeni u krvave sukobe u Libiji...", ocrtavao je sumornu hrvatsku stvarnost barba Luka, prvi čovjek tijela iznad kojega je, voljelo se reći, samo Bog, dok su ostali parlamentarni prvaci klimanjem potvrđivali ozbiljnost situacije.
"I kao da sve to nije dovoljno, ekonom iz menze mi javlja da smo spiskali sve pare za nabavu brancina i telećih plećki, a da janjetinu do kraja godine možemo samo sanjati. Znam da je teška odluka i da će to nepovratno srozati zastupnički standard, ali ne poskupimo li meni za barem četiri kune, jest ćemo same žlundre. A znate da su neki od vas već bili prisiljeni kuharu vratiti jelo jer nije bilo fino", reče Luka Bebić, a za okruglim masivnim stolom saborskog predsjedništva najprije nastade tajac, uslijede pogledi nevjerice, a onda i žamor. No kad se prvobitni šok slegnuo i provjerilo stanje na računu, ipak su se svi nevoljko morali složiti kako je poskupljenje kompletnog ručka s 32 na 36 kuna nužno zlo.
Možda se grubo rekonstruirana scena sa zatvorenog sastanka nije dogodila baš na gore opisani način, ali da nije bilo daleko od toga pokazala je kuknjava barba Luke nakon sudbonosnog sastanka u kojoj se napola gladnoj naciji požalio na kvalitetu prehrane narodnih predstavnika?!
"Bilo je nekih primjedbi na kvalitetu, a do sada je bilo i vraćanja. Vjerojatno bi se u nabavi moglo dobiti i jeftinije (namirnice). Propis je da se ide u javnu nabavu, svak' se može javit, ne javi se... Možda kad bi se išlo na pijacu, onda bi se to moglo, ali nemamo mehanizma da to provedemo pa moramo ići na natječaj. I drugo je da ćemo postrožiti kvalitetu", nabrajao je Bebić, kojeg se lako može zamisliti kako s cekerom krstari obližnjim Dolcem i cjenka se na ribarnici za najbolje komade ribe. Eh, samo da nije tog Bajića, koji bi jedva dočekao uloviti Bebića na lijevoj nozi i privesti ga pred lampe istražitelja zbog kršenja zakona o javnoj nabavi, uštedio bi on barem par tisuća kuna od onih 2,6 milijuna kuna vrijednosti ribe kojom godišnje njegovi kolege napune svoje cijenjene stražnjice.
Em o ničem ne odlučujemo, em nam od usta otkidaju, daj smotaj jedan
U tragikomičnoj epizodi sa sastanka predsjedništva Sabora sadržan je sav jad uloge na koju su se sveli saborski zastupnici. Vlastita prehrana među rijetkim je temama o kojima ovih dana suvereno odlučuju i raspravljaju. Ostale odluke donose se negdje drugdje, a oni ih poslušno dižući ručice potvrđuju. Frustrirani i obespravljeni tu i tamo, dokazali su testovi, smotaju džoint. Pa nek' im netko zamjeri, em o ničem ne odlučuju, em im još od usta otkidaju. Još samo da nije detalja kako su njihovi mjesečni 'napori' iz naših džepova preplaćeni s najmanje 16.000 kuna, izazvali bi kod nekih i žaljenje. Ovako je osjećaj puno bliži gađenju.
