Sve je baš onako kako smo i najavljivali i znali da će biti kad je vlada Andreja Plenkovića odlučila Hrvatsku otvoriti nekontroliranom ulasku turista u jeku pandemije koronavirusa. Eksplozija broja zaraženih COVIDOM 19 u našoj zemlji svaka dva-tri dana rezultira novim obaranjem rekorda, zbog čega nas jedna za drugom europska država uvrštava na tzv. crvene liste najrizičnijih zemalja za posjet.
Ti koji se zatvaraju za Hrvatsku, logično, štite vlastite građane od širenja zaraze iz naše zemlje, ali kako to čine, tako dio javnosti i političke scene (napose vladajući) pronalazi nove vanjske neprijatelje koji su „ljubomorni na naš uspjeh“ i „koji mrze sve hrvatsko“ u Sloveniji, Austriji, Italiji, Nizozemskoj... Riječ je gotovo o kvantnom skoku za neumorne tragače mrzitelja sveg hrvatskog jer kad su turistička sezona i zaraza, ruku pod ruku, tek krenule za sve su, kao i obično, krivi bili Srbi i Bosanci.
I dok čekamo da nas i komunjare Britanci, Česi i Nijemci uvrste na svoje „crvene liste“, nova obaranja nacionalnog rekorda broja oboljelih, nove mjere i stare brige zbog zdravstvenog sustava, koji već stenje pod težinom problema koji prate zarazu koronavirusom, bilježimo fantastičnu izjavu šefa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dr. Krunoslava Capaka da ih je veliki broj oboljelih „malo iznenadio“. Postoji li u ovoj zemlji itko, osim Capaka i članova Nacionalnog stožera civilne zaštite, koga je iznenadio veliki broj oboljelih tijekom turističke sezone?
Capak je možda ipak htio reći nešto drugo. Slijedom njegove reakcije na fotografiju na kojoj ministar zdravstva Vili Beroš „nepoznatoj“ prijateljici ljubi ruku dok pozira s Ninom Badrić, koja bi trebala biti u samoizolaciji, a za koju je Capak ustvrdio da bi mogla biti fotomontaža, možemo reći da je Capak zapravo htio reći da ih je „malo iznenadio“ malen broj oboljelih s obzirom na uvjete u kojima se odvija turistička sezona u Hrvatskoj. Sreća njegova da se broj oboljelih hrvatskih građana ne zbraja s brojem oboljelih stranaca u Hrvatskoj.
Ministar Beroš u trenucima opuštanja zaboravio je na distancu
Red brojeva, red prijetnji novim mjerama...
A to brojanje, sa strancima ili bez njih, postalo je glavna i jedina zanimacija vodećih ljudi zdravstva i Nacionalnog stožera. Jeste li primijetili kako već dugo o epidemiji koronavirusa u Hrvatskoj ne čujemo ništa drugo osim svakodnevnog hipnotičkog ispucavanja brojki praćenog utješnim komentarima viđenijih članova Stožera?
Red brojeva, red prijetnji novim mjerama, red novih neprijatelja i to je to. Šef bračkog Stožera civilne zaštite Nikola Martinić, čiji se rad tijekom epidemije na otoku pokazao uspješnim, ovih je dana podnio ostavku. Kaže da je nacionalni stožer izgubio vjerodostojnost i da donosi odluke suprotne logici i zdravom razumu. Nitko da bi trepnuo. Dr. Capak i dr. Beroš bili su malo iznenađeni uvrijeđeni, ali propitivanja razloga Martinićeve ostavke nije bilo.
Ne znamo više ni dob umrlih, nemamo pojma kako je tih 122 pacijenata na bolničkom liječenju i koji su im simptomi. Dok u državama koje nas stavljaju na „crvene liste“ građane uredno informiraju i upozoravaju na posljedice i kronične probleme koje izaziva koronavirus kako kod hospitaliziranih, tako i kod onih s početno blagim simptomima, mi u Hrvatskoj o tome nemamo pojma. Da nije rijetkih savjesnih pojedinaca poput novinarke Mirne Zidarić, koja je sama alarmirala javnost, ne bismo ni znali da osoba koji je imala „blagi oblik“ koronavirusa može po „ozdravljenju“ gubiti kosu.
Nema kod nas upozoravanja građana da možete imati blagi oblik bolesti, čak biti i asimptomatski, pa ipak naknadno razviti grozne boleštine poput neprekidnog stvaranja ugrušaka koji nerijetko izazivaju moždane i srčane udare, da vam se dijelovi tijela mogu paralizirati, da možete patiti od brojnih psihičkih bolesti/poremećaja,... I da, zapravo, za mogućnost da vas strefe ti naknadni kronični problemi nije bitno jeste li otprije kronični bolesnik, zdrava sportašica ili dobrodržeći gospodin, mladi ili stari.
Važno upozorenje obiteljskih liječnika
Da se nije pojavio problem nedostatka obiteljskih liječnika i da nisu ovih dana njihovi predstavnici dobili medijskog prostora pa upozorili da je sustav primarne zdravstvene zaštite na rubu pucanja, ne bismo imali pojma da se suočavaju s „povećanim brojem komplikacija i smrtnosti kao posljedica zaraze koronavirusom“. A i to smo doznali usput. Koje i kakve su to komplikacije? Ubrajaju li se i oni koji „ozdrave“ od koronavirusa pa kasnije zbog komplikacija i posljedica umru među umrle od koronavirusa? Nemamo pojma.
Da, mnogo toga medicinskoj struci ovih dana nije jasno kad je riječ o koronavirusu i posljedicama zaraze i jasno je kako nemaju odgovore na mnoga pitanja, ali na ova koja navodimo imaju i nema razloga da naciju i dalje drže u neznanju. Kad bi se sve to predočilo hrvatskoj javnosti vjerojatno ne bismo imali eksploziju nevjernika u postojanje koronavirusa, vjerojatno bi se i mladi, koji su upravo označeni kao novi unutarnji neprijatelji i koji su mjesecima uvjeravani da im koronavirus baš i ne može naštetiti, opreznije ponašali.
Vjerojatno ne bismo imali ni novu eksploziju broja ljudi koji se ne pridržavaju ama baš nikakvih zaštitnih mjera. Premda je ulazak u dućane bez zaštitne maske formalno zabranjen, malo tko se te zabrane pridržava, tek u jednom od deset dućana netko će neotesane i neinformirane egoiste upozoriti da im ulaska nema dok se zaštitno ne maskiraju.
Misterij misa bez zaraženih
Nemamo pojma kako ćemo pregurati jesen kojom nas opet zastrašuju, a već ni za ljeto nemamo dovoljno ni liječnika opće prakse ni epidemiologa. Koji je plan? Što ćemo naraste li broj hospitaliziranih, a već znamo da nemamo dovoljno stručnjaka koji će ih liječiti? Što će svi oni ljudi koje muče druge bolesti osim koronavirusa, a nemaju novca za privatne ambulante i klinike?
Osim o pukim, službenim brojkama oboljelih uglavnom ni o čemu drugome nas ova vlast ne informira, neznanje nas prati i kad je riječ o načinu odvijanja nastave u školama i na fakultetima, pravilima kretanja i javnog okupljanja, radnim procesima,... Dr. Alemka Markotić kaže da možda kasne s nekim informacijama, ali da igraju na sigurno i prilagođavaju se situaciji.
Vlast koja je „pobijedila koronavirus“ više situaciju ne kontrolira već pokušava odugovlačiti proglašenje kraja turističke sezone i zatvaranje granica pod svaku cijenu, pa i cijenu tuđih života. Kad sezona prođe zatvorit će nam (se) granice, izmisliti nove bezbrojne neprovedive mjere, a za nesretnike koji su se zarazili važit će ona 'ko je koronavirus jamio, jamio je.
Iako, za sve nas postoji spasonosno rješenje: čitavu Hrvatsku treba pretvoriti u veliku crkvu u kojoj se neprekidno održava misa jer su mise jedina masovna javna okupljanja na koja pošast korone nikad nije ni svratila.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
