"Zašto mislite da Škoro nije i kandidat HDZ-a?" izgovorio je na Mirogoju, nedaleko od groba Franje Tuđmana, njegov sin Stjepan, na pitanje novinara o njegovoj podršci predsjedničkom kandidatu Miroslavu Škori. Kakva igra sudbine: upravo je sin prvog hrvatskog predsjednika i osnivača HDZ-a, izgovorio tako jednostavno, crno na bijelo, da na ovim predsjedničkim izborima HDZ zapravo ima dvoje kandidata, i Kolindu Grabar Kitarović i Miroslava Škoru.
Stjepan, za kojeg se devedesetih smatralo da su mu otac i majka doslovno zabranili da u javnosti govori o politici, nosio je svojevrsni biljeg obiteljske "crne ovce": stalno se pokušavao baviti poduzetništvom, ali ni prezime i veze u svim državnim strukturama nisu mu uspijevali pribaviti poslovni uspjeh. Slično kao i njegova sestra, Nevenka Tuđman. Stjepan se doista držao obiteljske zabrane i godinama nije govorio ni o HDZ-u, niti o bilo kakvim ozbiljnim političkim temama.
No, izgleda da je popustila i majčina paska, pa je Stjepan sada iznenada krenuo izraziti svoje političke osjećaje. I tako se upravo na 20. godišnjicu smrti Franje Tuđmana, na dan kada su se brojni političari u Hrvatskoj upravo nadmetali tko je bolji i veći baštinik Tuđmanova nasljeđa, dogodio gotovo komičan zaplet: jedan sin, onaj kojem je Franjo Tuđman dopustio da bude unutar sustava, i to upravo u tajnim službama, a danas je saborski zastupnik, Miroslav Tuđman, opredijelio se za Kolindu Grabar Kitarović, a drugi sin, Stjepan, opredijelio se za drugog HDZ-ovog kandidata, Škoru. No, ni podrška Miroslava Tuđmana Kolindi Grabar Kitarović nije bila previše angažirana. Sjedio je, uostalom, na predstavljanju njezina programa, malo dublje u dvorani. A svi koji prate njegov rad u Saboru znaju da se nastoji što manje eksponirati i da voli piti kavu s oponentima Andreja Plenkovića. Poznato je, uostalom, da je istupio protiv Istanbulske konvencije.
Andrej Plenković je tako iznenada, upravo kroz lica dvojice Tuđmanovih sinova, dobio vrlo jasan znak kakvo mu je stanje u stranci deset dana prije prvog kruga predsjedničkih izbora. HDZ-ovci koji nisu eksponirani ni na kakvim političkim funkcijama, ili nisu u sklizavim foteljama, mogli bi se prepoznati u Stjepanu Tuđmanu. Oni već sada otvoreno govore da su za Miroslava Škoru i da je on "pravi" kandidat HDZ-a.
Ovi drugi, koji su u foteljama, od saborskih do županijskih, općinskih…i tako dalje – mnogo su oprezniji. Baš poput Miroslava Tuđmana. Oni govore da su za Kolindu Grabar Kitarović. Spretniji će se truditi dati ozbiljnije obrazloženje, kao što se to trudio Miroslav Tuđman, ili će im komunikacijski tim to nastojati napisati, kao što se to napisalo Ivanu Penavi nakon što je replicirao Andreju Plenkoviću koji je ustvrdio da je glas za Miroslava Škoru glas za SDP. Penava se usudio ustvrditi da je glas za Škoru – glas za Škoru. Pa je onda morao pisati objavu na Facebooku i otvoreno konstatirati da je on zapravo za Kolindu Grabar Kitarović.
Škoro bez otvorenog poziva HDZ-u ni ne može u drugi krug
No, sve su to signali neugodnog natezanja unutar HDZ-a. A Andrej Plenković sasvim pouzdano zna da ovo što traje nije "samo" predsjednička utrka, nego njegova osobna utrka za opstanak u HDZ-u. Njegov potencijalni zadnji krug.
Miroslav Škoro koji je ušao u predsjedničke izbore bez otvorenog pokazivanja da je dio projekta za prepravljanje HDZ-a, na skupu u Lisinskom, u trenutku kada se obratio direktno glasačima HDZ-a, odlučio se za skidanje maske. No, nije to bio samo perfidan komunikacijski štos, bio je to i svojevrsni znak panike u Škorinim redovima. Po svemu sudeći, strategija igranja na širinu, bez preciznog adresiranja da se posebno računa na razočarane glasače HDZ-a, nije davala rezultate kako se očekivalo, pa je pala odluka – kreće se otvoreno prema "utrobi" HDZ-a. Tamo su pravi glasači na koje Škoro može računati. I on sada otvoreno postaje "pravi" kandidat HDZ-a. Kandidat svih onih HDZ-ovaca nezadovoljnih Plenkovićem i njegovim načinom vođenja HDZ-a i nezadovoljnih Kolindom Grabar Kitarović. I Škoro svojim otvaranjem zapravo svjedoči da priznaje kako bez njih – ne može u drugi krug.
A koliko ima takvih i jesu li vidljivi? Nemjerljivi su u ovom trenutku, jer mnogi, baš poput Miroslava Tuđmana, manje ili više suzdržano, službeno govore da su za Kolindu Grabar Kitarović. S figom u džepu. Još uvijek spremni za trgovanje, s ovima i onima. Andrej Plenković zna s koliko je utjecajnih i moćnih HDZ-ovaca zaratio i zna da postoje unutar stranke cijeli segmenti s kojima ne zna na čemu je.
Zna to i Kolinda Grabar Kitarović. Zna da njezinih 231 tisuću potpisa skupljenih za kandidaturu ne znači sigurnu pobjedu. Potpisi se skupljaju po stranačkim podružnicama, gleda se gdje je tko i kako potpisao, to je vidljiva stranačka mašinerija, to je manifestacija lojalnosti HDZ-u, a ne osobi, ni njoj niti Andreju Plenkoviću. Odlazak na birališta je mnogo nesigurniji, neovisno o propisivanju skupljanja SMS dokaza – to je trenutak u kojem se može pokazati i sada nevidljiva snaga svih onih HDZ-ovaca koji su nezadovoljni Andrejem Plenkovićem. To je trenutak na koji računa Miroslav Škoro. I zato mu je bilo važno jasno i glasno reći da je i on kandidat HDZ-a.
Ako u drugi krug ulazi Škoro, a ne Kolinda Grabar Kitarović, to je kraj i za nju i za Plenkovića. No, ako u drugi krug ne ulazi Škoro, to nakon njegova ovakvog otvaranja prema glasačima HDZ-a, znači veliki poraz svih onih koji žele Plenkovićev pad i otvara se prostor za novo Plenkovićevo prekrajanje HDZ-a. Zato će finiš prvog kruga ovih predsjedničkih izbora biti najdramatičniji upravo u utrobi HDZ-a.
