Koliko ste puta rekli: Dići ću ruke od svega, i čuvati ovce u Lici!
Mnogi to kažu, ali nitko ne napravi pa ličku pramenku čuvaju pastiri iz Indije, Albanije, Ukranije, Makedonije i Bosne.
Indijci su ovdje tri mjeseca, a s vukovima se još nisu sreli što se ne može reći za psa koji se netom vratio iz borbe.
Kad dođete na pašnjak, hrvatski vam ne pomaže. Sreća pa su pastiri danas moderni i imaju aplikaciju za prevođenje s hrvatskog na hindi.
No na aplikaciji koja je prevela, prevedeno je samo dio riječi. Dosta je teško prevoditi preko ove aplikacije, ali uglavnom kaže da mu se sviđa ovdje u Hrvatskoj.
Petorica ličkih Indijaca prvu plaću ostavili su sebi za troškove, a drugu ovih dana šalju u Indiju obitelji. Kod kuće su zarađivali 60 eura mjesečno - ovdje 15 puta više.
''Do sada sam radio u Maleziji, ali vidio sam oglas na internetu i dobio priliku doći ovdje raditi. Tako sam se odlučio na dolazak u Hrvatsku'', kaže Khan Mehboob Noor, pastir iz Indije.
Jedini koji ovdje dobro govori hrvatski je Štefan Bilić. Doselio je iz BiH u Udbinu nakon rata, a kao pastir radi posljednjih pet mjeseci. Prije nego je svoje kolege iz Indije naučio čuvati ovaca, krenule su lekcije iz domaćinstva: ''Kad su tek došli, počeli su jesti ispred kuhinje na pločicama gdje je prljavije i za njih je to normalno. Čak na pločicama su pošli razvijati te pogačice svoje, mi im kupili te oklagije. Onda smo ih upozorili nakon 15 dana da nije higijenski čisto i onda smo iz za stol preselili. Za stolom, isprva su onako sjedili prekrštenih nogu''.
Strani pastiri rade na najvećoj ličkoj farmi ovaca koja broji oko 3.500 komada. Samo ovdje nalazi ih se 800.
A glavnu riječ vodi Marina Korpar, voditeljica farme. Ni ona nije Ličanka, nego Varaždinka. Bez svoje šefice pastiri kažu da ne bi izdržali ni dva dana. I s njom se sporazumijevaju pomoću aplikacije, ali nekad dođe do pokvarenog telefona: ''Ne prevede aplikacija sve. Shvatili smo kad smo rasplakali radnika. Mi smo htjeli saznati kakve su plaće u Indiji, a on se rasplakao jer je shvatio za Indiju opet. No, no Indija''.
Indijski pastiri su se morali naučiti na hrvatsku prehranu. Meso ne jedu, šljive ne vole, ali ih je oduševio drenak.
''Jedemo što želimo. Naručimo hranu i to nam donesu. Sokove, povrće, sve što želimo to nam i donesu'', kaže Khan Mehboob Noor.
''Prije su počeli naručivati chilli i onda sam im počela uzimati domaću tucanu papriku i kažu good''', stiče Morpar.
Khan voli i ono što je othranilo mnoge Hrvate - margarin i marmeladu, a Bilić dodaje: ''Kažem ti to on od mene je vidio, Volim jednostavno to, on je to vidio i svidjelo mu se. Ima sad jedno mjesec i više pa sad to stalno naručuje i jede. To mu je sad glavni doručak, nekad preskoči ono njihovo jelo''.
Na farmi radi 15 pastira i nitko nije iz Hrvatske. Plaćeni su od 800 do 1000 eura. Iz Albanije su stigli otac i sin. Kući odlaze svaka dva mjeseca kad skupe slobodne dane i novac za obitelj.
''Dolazim iz Albanije i ovdje sam najviše dvije godine, Našao sam Hrvatsku preko interneta. U Albaniji sam radio kao električar, ali plaća je bila mala, 300 eura'', kaže pastir Ardit Paja.
Prilagodili su se na pitome ljetne ličke pašnjake, sada se trebaju pripremiti za surovu zimu.
