Pandemija koronavirusa je zauvijek promijenila način na koji živimo. Iako su nas na početku uvjeravali kako su sljedeća dva tjedna ključna, ne možemo pobjeći od činjenice da je pandemija oblikovala naše živote u posljednje dvije godine. Gotovo da nema osobe na planeti koja se nije morala prilagoditi "novom normalnom". Ne, ne govorimo ovdje o osnovnim stvarima poput držanja socijalne distance u zatvorenim prostorima ili redovitom pranju ruku. Promijenili su se životi onih koji su ostali bez svojih najmilijih i onih koji su ostali bez posla.
Promijenili su se i međuljudski odnosi, a velika zasluga tomu ide i društvenim mrežama. Ljudi su oduvijek bili društvena bića, a pandemija ih je razdvojila, neki su ostali zaključani u svojim domovima, nekima su ograničena kretanja, a granice između zemalja su sve tvrđe i tvrđe. Obzirom da je pandemija stvorila veliku ekonomsku i zdravstvenu krizu nije ni čudo se promijenilo i način na koji razmišljamo. Dok je početak pandemije obilježila podrška liječnicima, ali i slabijima i ugroženima, njeno dugo i beskrajno trajanje stvorilo je dodatne podjele i nejednakosti u društvu.
Na našu žalost, virus ne nestaje. Upravo suprotno, dolaze nove varijante i sojevi te je iz sadašnje perspektive teško zamisliti scenarij u kojem će pandemija završiti u godini pred nama. Stoga vam donosimo nekoliko ključnih pitanja oko kojih bi se mogla "lomiti koplja" na kavi s prijateljima ili na obiteljskom ručku. Ovo su pitanja zbog kojih se prosvjeduje u Hrvatskoj i svijetu. Pitanja koja će nastaviti polarizirati naše društvo u 2022.
1. Jesu li opravdane covid potvrde?
Početak pandemije obilježio je strah i svaka utješna rečenica završavala s jednom riječju - cjepivo. No cjepivo je stiglo, a pandemija je i dalje tu. Razlog je nedovoljna procjepljenost jer se očekivalo da će se minimalno 70 posto odraslog stanovništva procijepiti i na taj način stvoriti kolektivni imunitet. Nisko povjerenje u institucije, pa samim time i u struku, u slabije razvijenim i korumpiranim zemljama, dovelo je i do sumnje u cjepivo.
Vlade diljem svijeta su pronalazile razne načine da povećaju broj cijepljenih, a jedan od njih su i covid potvrde, a njih mogu dobiti samo oni koji su cijepljeni, preboljeli ili testirani. Sve u svrhu smanjenja širenja zaraze. Istina, istraživanja objavljena u znanstvenom časopisu Lancet kažu da se i cijepljeni mogu zaraziti i širiti virus, stoga protivnici ovih potvrda tvrde kako je ona samo "dozvola za širenje virusa".
Zagovornici potvrda će reći kako ta ista istraživanja govore da su šanse za to manje kod cijepljenih osoba. Također, nedavna studija iz Oxforda govori kako je uvođenje covid potvrda dodatno potaklo cijepljenje. Kako bilo, covid povrde jesu smanjile širenje virusa, ali su dodatno "zapalile" podjelu na cijepljene i necijepljene. Najave da bi se iste potvrde mogle proširiti na mlađe od 12 godina povećale su broj onih koji im se protive. Ustavni sud RH je u utorak donio odluku kojom je dao zeleno svjetlo covid-potvrdama ocijenivši da su u skladu s Ustavom, a to bi moglo dodatno rasplamsati rasprave u javnosti.
Covid potvrde u Hrvatskoj
2. Treba li Hrvatska uvesti obvezno cijepljenje?
Na početku pandemije svi su zazivali spasonosno cjepivo. Ono je ubrzo stiglo, a s njime i nove sumnje. Za neke je ono stiglo prekasno, a za neke prerano. Spomenuli smo već da je za pobjedu nad virusom potreban kolektivni imunitet, a do njega se može doći cijepljenjem, ili prirodnim putem uz velik broj žrtava. No društvo se i u ovom pitanju podijelilo. Praksa je pokazala kako postoji poveznica između razvijenosti zemlje i broj procijepljenih građana, a sve je povezano s povjerenjem u institucije, kako smo i naglasili.
Tako je i Hrvatska na dnu zemalja Europske unije kada je u pitanju procijepljenost, i ona iznosi manje od 50 posto odraslog stanovništva. Kako smo već ustanovili, covid potvrde nisu dale željeni rezultat te su se neke zemlje odlučile na pomalo drastičan potez - obavezno cijepljenje.
Austrija ga tako uvodi od početka veljače 2022., a onaj tko odbije platit će kaznu od 600 eura. Na istom je tragu i Njemačka. Ovo je pitanje i kod nas podiglo dosta prašine, a u priču su se zasad uključili brojni političari, pravnici, liječnici, ustavni stručnjaci, pa i estradnjaci. Hrvatska vlada za sada ne planira uvesti obavezno cijepljenje, "osim ako ne dođe do ekstremne opasnosti’, kaže ministar zdravstva Vili Beroš.
Zagovornici cijepljenja se drže krilatice "Misli na druge, cijepi se!" jer su uvjereni kako se virus može iskorijeniti samo kolektivnim imunitetom, a cijepljenjem ćemo do istoga stići s puno manje žrtava nego prirodnim putem. Protivnici obveznog cijepljenja to vide kao udar na osnovne ljudske slobode, točnije na slobodu odlučivanja o vlastitom tijelu. Stoga, ukoliko država uvede ovu odluku, planiraju podnijeti žalbu ustavnom sudu pozivajući se na "tjelesnu nepovredivost".
Cijepljenje na Zagrebačkom velesajmu
3. Je li spas u lijeku protiv covida?
Mnogi koji se ne žele cijepiti kao argument navode vlastiti imunitet, odnosno vjeru u to da su zdravi i da im stoga cjepivo jednostavno ne treba. "Zašto bih se cijepio/la kad sam zdrav/a?", često se zapitaju te dodaju kako su spremni čekati lijek i uzeti ga ukoliko se razbole.
Iako će svaki biolog reći kako je virus komplicirano liječiti lijekovima, on je ipak stigao. Točnije, riječ je o kombiniranom lijeku za liječenje covida, koji se sastoji od kasirivimaba i imdevimaba. Hrvatska je nabavila 200 bočica spomenutog lijeka te će ga početi koristiti od 31. prosinca ove godine. Jedina mana bi mu mogla biti cijena. Naime, samo jedna bočica ovog lijeka stoji čak 15.501 kuna.
4. Treba li uvesti novo zatvaranja ako se zaraza počne naglo širiti?
Kako virus i dalje kruži među nama tako je vrlo vjerojatno da ćemo i sljedeće godine imati poneki val zaraze. Najučinkovitija metoda zaustavljanja širenja zaraze je i ona najnepopularnija, koja datira još iz 1377. godine i Dubrovačke republike, a to je karantena. Novo zatvaranje, osim što iznimno jako pogađa gospodarstvo, donosi i velike podjele u društvu. I dok će se neki iz ureda jednostavno preseliti u svoju dnevno sobu, dio radnika će ostati bez posla jer je njihov rad isključivo vezan uz mjesto. Tako i vladajući i stožeri diljem svijeta pred sobom imaju tešku odluku – spašavanje života i uništavanje drugih ili obrnuto.
Naravno, i tu su razmišljanja ljudi podijeljena. Oni koji su preživjeli teški oblik bolesti, ili su pak izgubili nekog od najmilijih, će zagovarati zatvaranje jer "ništa nije važnije od ljudskih života". Drugi, kojima bi eventualno novo zatvaranje ugrozilo životnu egzistenciju će svakako zagovarati za svoje pravo na rad.
Prazna Tkalčićeva ulica u Zagrebu
5. Je li socijalna bliskost zauvijek nestala?
Spomenuli smo rad od kuće na koji su mnogi bili primorani nakon prvog vala zaraze 2020. godine, a veliki broj ljudi je odlučio ostati u takvom radnom odnosu i nakon što su mjere pale. Takav rad ima svoje prednosti i mane, ali jedno je sigurno – on briše socijalnu bliskost između kolega. I dok kod odraslih to i nije veliki problem jer nemaju svi kolege za poželjeti, kod mladih i kod djece bi to moglo ostaviti dugotrajnije posljedice. Poznate su nam svima prošlogodišnje priče o brucošima koji ni u drugom semestru još nisu upoznali svoje kolege, nešto što je bivšim studentima nezamislivo.
Tu je i aktualno pitanje djece u školama, odnosno online nastave koja ni u kakvom obliku ne može nadomjestiti klasičnu nastavu. Ako tomu dodamo manjak socijalizacije djece, nedostatak druženja i svih onih sati provedenih na školskom igralištu onda je šteta još i veća. Epidemiolozi upozoravaju kako su djeca veliki asimptomatski širitelji virusa, ali dugoročno gledano oni bi mogli biti i najveće žrtve ove pandemije.
