Nakon diplome ekonomskog fakulteta, Martina Maretić bila je tek dio statistike Zavoda za zapošljavanje, a nekako u isto vrijeme sličnu je sudbinu proživljavao i njezin dečko Siniša Crnojević. Njih je dvoje prije desetak godina spojila ljubav prema automoto sportu, zajedno su osvajali natjecanja u reliju, a 2008. su postali i prvaci države. Siniša je još devedesetih godina imao svoj servis, ali posao je išao sve slabije i na kraju ga je morao zatvoriti.
A onda su odlučili okušati se u nečemu posve novom i nakon devetomjesečnih priprema cijelog projekta i potpisivanja ugovora s automehaničarskim radionicama, svojim prvim partnerima, prikupili su tridesetak tisuća kuna i pokrenuli ASAP. Kratica, zapravo, ima dva značenje, službeno je Auto savjetovanje – auto posredovanje, a neslužbeno 'As soon as possible', a sve zajedno trebalo bi predstavljati ljude koji se bave vašim automobilom – besplatno.
''Upravo nam to stvara probleme. Teško je ljudima objasniti da ćemo im odvesti automobil na servis ili na tehnički pregled, zamijeniti im akumulator ili neku pregorenu žaruljicu i da ih to neće stajati više nego da su sami to učinili'', rekli su Siniša i Martina koji već dvije godine rade na svom projektu ASAP. Klijenti su im podjednako privatne osobe i manje tvrtke, ali put do njih bio je težak jer im nitko ne vjeruje da održavaju automobil besplatno.
Imaju potpisane ugovore s tridesetak ovlaštenih servisa kojima pokrivaju sve marke automobila i s još nekoliko koji uživaju ugled u toj branši, ali nisu ovlašteni. S obzirom na to da im ASAP dovodi klijente, serviseri i trgovci dijelovima odobravaju im određene popuste. Vlasnik automobila plaća cijenu popravka i dijelova koju bi ionako platio da je sam vozio automobil na servis, pa je za njega, zapravo, cijela usluga ASAP-a potpuno besplatna, a ASAP svoje troškove namiruje od popusta. Osim toga, Siniša kao iskusan automehaničar čitavo vrijeme kontrolira da se posao doista napravi kvalitetno, a sustav su osmislili tako da se skriveni troškovi ne mogu pojaviti.
''Nakon pregleda mehaničara radi se predračun koji šaljemo klijentu faksom ili mailom. Popravlja se samo ono na što klijent pristane i ne može se dogoditi da mehaničar radi nešto što nije odobreno. Dogodi li se to, klijent te dodatne neodobrene radove ne plaća'', kaže Crnojević. Ilustrirajući koliko se brine o automobilima svojih klijenata, kaže da će na poziv doći i zamijeniti čak i pregorenu žaruljicu, a vlasnik automobila platit će samo cijenu žaruljice, piše 21. stoljeće.
Iako se radi o usluzi kakvu priželjkuje vjerojatno većina vlasnika automobila, Martina i Siniša zasad zarađuju dovoljno za pristojan život, ali još uvijek ne toliko da mogu zaposliti još ljudi.
