Ovo je jedan jako zanimljiv projekt. Razvijao se između 7
i 13 godina, a nakon desetak tisuća uloženih sati rada,
uspješno je stvorena platforma koju nemaju ni Amerikanci, Kinezi,
Rusi, Nijemci, odnosno nitko na svijetu.
"Shvatili smo kako smrt, baš poput života, treba biti društvena, pa smo zasukali rukave i prionuli poslu", tim je riječima Josip Jukić (55) opisao spomenuti projekt.
"Nismo osmislili Facebook, ali zato jesmo nešto što bi najjednostavnije bilo opisati kao 'Facebook za mrtve'", kazao je Jukić, idejni začetnik portala Nekros.info, za Večernji list.
Ideja: Da njihova stranica uspostavlja i njeguje odnos između živih i mrtvih
Projekt je osmislio, pojašnjava Jukić, s idejom da ljudima pruži pregršt informacija o mrtvima, pomogne im u organizaciji sprovoda, pruži pravovremenu informaciju o umrlima i pratećim aktivnostima poput mjesta i vremena ukopa, lokacije groblja, mogućnosti slanja nekrologa, sućuti, korištenja usluga pogrebnika, itd. Uz to, na samom portalu možete, baš kao na društvenoj mreži, pisanim putem izraziti tugu i žalovanje, na njega stavljati fotografije, videe, pjesme i glasovne poruke koje će predstavljati sjećanje na pokojne.
Glavna želja je, kazao je Jukić, da taj svojevrsni "zid plača" ne odvaja žive i mrtve, već uspostavlja i njeguje novi odnos između njih.
"Na našem portalu objedinili smo oko 8.300 groblja u četiri države - Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji te još nekoliko njih u inozemstvu, većinom u gradovima gdje ima dosta naših iseljenika. A kako to sve funkcionira? Primjerice ovako: netko je iz bilo kojeg razloga spriječen doći na sprovod iz Zagreba u Zadar, ali želi obitelji umrle osobe uputiti sućut, nekrolog, druge riječi podrške ili poslati cvijeće. Sve to jednostavno može napraviti preko naše stranice", rekao je Jukić.
Problem današnjice: Sve više grobova jako zapušteno
Osim toga, na sličan se način preko njihove stranice može naručiti da mu netko na grob najmilijih za Sve svete ili bilo koji drugi dan u godini odnese cvijeće ili uredi grob, što je posebno korisno onima koji više ne žive u mjestu gdje su pokopani njihovi bližnji.
Danas je sve izraženiji problem to što je sve više grobova jako zapušteno. Cijele se obitelji odlaze iz Hrvatske i više nikad se ne vrate, ili dođu nakon pet-šest-sedam i više godina, pa se šokiraju kada dođu obići grobove svojih baki, djedova ili roditelja koji budu u toliko lošem stanju da ih jedva uspiju prepoznati. Takve situacije se sada, kaže Jukić, zahvaljujući njihovoj platformi, mogu izbjeći s nekoliko klikova mišem.
Kako je došao na ideju?
"Prije trinaest godina osobno sam imao iskustvo smrti koje sam teško prebrodio. Preminula mi je supruga, majka naše šestero djece, a potom i brat iza kojeg je ostalo također šestero djece. Ne moram vam niti opisivati kroz što sam tada prolazio, a kad su se emocije malo slegle, pitanje koje me nastavilo proganjati bilo je kako očuvati uspomenu na njih živom i nakon što jednog dana mene više ne bude. Istovremeno, još me nešto naročito mučilo tih dana. Naime, na pogrebe njih dvoje došao je velik broj ljudi iz cijele zemlje pa se tu nametnulo još jedno pitanje – kako da im istom mjerom odgovorim? Kako ih sve zapamtiti?
Ubrzo sam ustanovio da ta pitanja ne muče samo mene nego i moje prijatelje i poznanike, kako one iz domovine tako i iz iseljeništva. Većina ljudi jednostavno ne prati sve medije koji objavljuju osmrtnice, uglavnom nemamo čak ni informaciju tko ih sve objavljuje, naravno, s izuzetkom dnevnih novina", rekao je Josip Jukić.
Sve veći broj ljudi žali se da njihovi potomci nemaju adekvatan uvid u svoje korijene.
Kako doći do svih potrebnih podataka?
Prvo je trebalo riješiti i jedan od najvećih problema – kako uopće doći do podataka koji su im potrebni? Kako na jednom mjestu objediniti popis svih groblja, župa, župnika i pogrebnika u četiri države?
"Mislili smo da će taj dio biti relativno jednostavan, ali smo već nakon nekoliko dana shvatili u što smo se upustili. Primjerice, tražite popis groblja u Hrvatskoj koji biste mogli dobiti na jednom mjestu? Nema ga. Zovi županije. Nemaju ni oni. Onda zoveš jednu po jednu općinu, jedan po jedan grad i tražiš ih da ti daju taj popis. A tek onda slijedi glavni dio. Najprije se najavi, pa putuj od jednog do drugog mjesta, kucaj na vrata, predstavljaj se tko si i što si što želiš napraviti. Traži dozvole da ti ustupe svoje podatke, fotografije, obavijesti o ukopima, pogrebima, općenito pokušavaj dogovoriti suradnju nečeg tako tradicionalnog kao što su posljednji ispraćaji i religija, i suvremenog poput, je l’ toga, da takve podatke stavljamo na internet.
Moram priznati da je to u početku išlo dosta teže nego danas, pa je bilo dosta pitanja poput "što ćemo mi dobiti od toga da stavljamo pokojne na vašu stranicu" i slično, pogotovo u manjim župama i mjestima. Danas je otpor mnogo manji nego tada, odnosno danas svoje podatke pristaju ustupiti gotovo svi, tehnologija je puno raširenija, pa su i oni shvatili da je to nešto što će im koristiti", opisao je Jukić sam početak projekta.
On i njegov tim posjetili su između 80 i 90 posto groblja koja su trenutno uvrštena na njihovoj stranici. Dakle, njih najmanje sedam tisuća. U početku ih je radilo tek nekoliko, a danas u realizaciji cijelog projekta sudjeluje gotovo 90 ljudi, među kojima su većinom volonteri.
U bazi podataka imaju 1.200 općina, 7.500 vjerskih zajednica...
"U našoj bazi podataka imamo 1.200 općina, 7.5 tisuća vjerskih zajednica, 18 različitih religija plus ateiste. Od devetog mjeseca otkako smo počeli s redovitim unosom podataka, svakog dana dobili smo dosta zanimljivih statističkih podataka. Od tada do sad, znači u nešto malo manje od pola godine, statistika pokazuje kako žene umiru manje od muškaraca, kako najviše ljudi premine u 83. godini života, da mjesečno unutar četiri države koje pokrivamo umre oko 11 tisuća ljudi, da je najstarija umrla osoba imala 109 godina...", rekao je Jukić.
U budućnosti će biti moguće točno vidjeti i od čega je koja osoba preminula, kao i mnoge druge podatke, zbog čega se nada kako će ovaj projekt biti od velike koristi i mnogim institucijama ili pojedincima.
"S obzirom na to da su naša ciljana publika stariji ljudi, pitanje je bilo kako će oni to sve prihvatiti, a naša strategija svodi se na to da ih obavijestimo da tako nešto postoji. Dakle, ako nečija majka zna za Nekros, nazvat će svoje dijete i reći mu "daj vidi tko je danas umro". Dijete će tada jednostavno kliknuti na taj i taj grad ili tu i tu općinu i tamo vidjeti tko je pokopan danas, jučer, tko će biti sutra, ili tko je bio pokopan prije godinu dana. Profili pokojnika moći će se i uređivati, dodavati fotografije, kratki opisi i slično, tako da je ideja da jednog dana naši unuci ili praunuci kliknu na ime svog pokojnog djeda, i onda tu vide njegovu, nazovimo to, kratku biografiju, ali i cijelo obiteljsko stablo", objasnio je Jukić jer, kako je rekao, povijest pamti velikane, ali nismo svi predodređeni za tako velike dosege i zato je tu naša stranica koja će nadživjeti mnoge generacije, piše Večernji list.
