U čast Ivana Perišića, navijač Hajduka Ante Baraba krenuo je na put dug 150 kilometara, a novinarka Dragana Eterović razgovarala je s njim.
Gospodine Baraba kako ide, je li imate više volje ili kondicije?
Kondicije slabo, a volja je nenadoknadiva, nema stajanja.
I evo što kažu ljudi putem je li nude hranu, smještaj, prijevoz?
Sve je osigurano, sve u hodu ništa nije bilo dogovoreno. Još malo, tri kilometra tu na izlazu i onda je treća postaja moja gotova.
Ovo sve radite zbog Ivana Perišića, odakle tolika ljubav prema njemu?
To je teško reći, svatko nekoga uhvati na prvu, a od prvog trenutka kad je zaigrao, poslije u reprezentaciji i ono što je on prikazao, mislim da igrača takvog srca nema.
Koliko kilometara je iza vas, koliko ispred vas, koliko zapravo dnevno prođete?
Ne zna se reći jer ja idem po etapama kako uspijem, nije važno koliko ću, norme nema. Rekao sam put koliko traje neka traje, al ja ću stići. Pošao sam sa suzama, al doći ću s pjesmom.
Zašto sa suzama? Malo nam otkrijte zašto suze.
A tko ne može ako si hajdukovac biti radostan zbog toga.
Što ste ponijeli na put? Vidim nemate previše stvari.
Osnovne stvari. Unutarnji veš, kiša za opremu, hvala Bogu to ostavljam kod prijatelja, a sad će mi stići nova laganija oprema. Sin mi je javio da dolazi.
Hoćete li stići do nedjeljne utakmice?
Taman četveronoške.
Je li se nadate susretu s Ivanom taj dan?
Nit je što dogovoreno, nit je što obećano. Imate izbor, a karakter je stvar ljudskosti.
