Iako se čini da smo u vrtiću, zapravo smo u zajednici Cenacolo. Zajednici liječenih ovisnika. A ovi klinci žive ovdje zbog maminih i tatinih grijeha iz prošlosti.
"Pa trajalo je desetak godina da sam bio ovisnik o heroinu da", kazao nam je Gregor Kristić, bivši ovisnik.
"Ono, doslovno da sam se bojala hoću li ja prolupat skroz ili ne hoću preživjeti neću preživjeti", dodaje Zvonka Kristić, bivša ovisnica.
Zvonka i Gregor upoznali su se na liječenju. Zaljubili se,
vjenčali i u sedam godina dobili šestero djece. I svi još uvijek
žive u Cenacolu. Ne zato što tata i mama to trebaju već zato što
to žele.
"Naš dan izgledao kao od većine obitelji što žive i van zajednice. Trčimo u školu vrtiće, tjeramo ih da se obuku da jedu borba pranje zuba i to", dodaje Zvonka.
Josipi je tek osam dana i jedino što je brine je – kad će hrana. Živi kat iznad Kristića sa sekom Lucom, mamom i tatom koji također imaju svoju mračnu priču.
Andrea i Ante Buliga također su se upoznali na liječenju i također odlučili sa svojom obitelji ostati živjeti u zajednici u kojoj se trenutačno liječi 50-ak ovisnika. Bez ikakvog straha, što mnogima prvo padne na um.
"Ne možemo imati strah jer smo mi prvi oni koji imaju probleme", kazala je Andrea Buliga, bivša ovisnica.
Ove dvije obitelji žive u stanovima, odvojeni od ostalih štićenika. Ali mnogo toga rade zajedno. Od obroka do terapije.
"Ja se osobno puno puta nađem između nekoga momka koji je u teškoći koji želi ići ća, a znam di ide i znam da neće biti dobro", rekao nam je Ante Buliga. bivši ovisnik.
Djeca idu u školu, u vrtić, u park. Žive jednim posve normalnim životom, neopterećeni predrasudama s kojima se njihovi roditelji još uvijek susreću.
Danas su i više nego zahvalni. Umorni kao svi roditelji, ali sretni jer prije svega desetak godina život im je pisao neke posve druge romane.
Suze u Andrejinim očima jasno govore da je sretna i ona. Do nedavno su bili tek obični narkomani. Danas su su roditelji, muževi, žene. Danas su ljudi koji ispravljaju svoje pogreške. I rade to odlično.
