Veže ih zajedništvo / Ovi branitelji danas nisu u Vukovaru, ali su ondje često u mislima: 'Vrijedilo je i vrijedi i dalje'

Damir Laljek je bio varaždinski policajac, a čak 1200 njegovih kolega izmijenilo se u obrani Vukovara. Njegova je postrojba zadnja ušla u grad heroj i doživjela najžešće borbe.

"Postrojba je brojala 185 pripadnika od kojih ih je poginulo 21, za petoricu još ne znamo gdje su, vode se kao nestali, 67 policajaca je bilo je bilo lakše ili teže ranjeno, a 119 ih je bilo zarobljeno", kazao je Laljek, inače pripadnik Policijske uprave varaždinske.

On sam bio je ranjen i odveden u Srbiju, no kad se vratio opet je otišao u Vukovar, gdje ga i danas pamte kao ubojicu tenkova.

"Bio sam pripadnik voda koji je zaustavljao neprijateljski oklop i sa svojim pomoćnicima sam uspio pogoditi i zaustaviti osam neprijateljskih tenkova", prisjetio se Laljek. 

Rikard Milun, koji je tada imao jedva 17 godina, u to je vrijeme bio na Srđu, branio je Dubrovnik.

"Kad smo čuli koliko je naših gore poginulo, koliko je zarobljeno; nije ti svejedno", kazao je Milun. 

Perica je pak bio dio Ajkula. Poznati su kao čuvari Velebita, no prošli su sva ratišta uz mnogo žrtava.

"Vrijedilo je i vrijedi i dalje", izjavio je Perica Prpić, predsjednik Udruge Specijalne policije iz Domovinskog rata Ajkula

Ne pridržavaju se baš svi mjera /

Evo kako je izgledala i tko je sve bio u Koloni sjećanja u Vukovaru

Ne pridržavaju se baš svi mjera /

Evo kako je izgledala i tko je sve bio u Koloni sjećanja u Vukovaru

Inače ne propuštaju odlaske u Škabrnju i Vukovar, ove godine poštuju epidemiološke mjere, no ovi dani nikada nisu laki 

"Sami taj događaj od okupljanja kod vukovarske bolnice pa do memorijalnog groblja je nešto što svaki hrvatski građanin bi trebao proći, barem jednom u životu, a pogotovo evo ove godine je obnovljen i vodotoranj", kazao je Prpić. 

Tvrđava Imperijal na vrhu Srđa danas je muzej baš poput vukovarskog vodotornja, pa iako ga ondje preplave emocije gledajući rijetke opuštene trenutke iz tog vremena, Vukovaru je kaže Rikard bilo - teže, a najviše ga boli tuga onih koji još čekaju istinu o svojim najbližima.

"Ja se toplo nadam da će naša Vlada, skupa sa srbijanskom vladom, naći neki kompromis, i da se napokon otkrije gdje su pokopani, gdje su jame i da oni mogu zapaliti svijeće svojimm voljenim, da mogu staviti cvijeće", rekao je Rikard.

Odmak od gotovo trideset godina neke je osjećaje izbrisao, neke su se potrudili zaboraviti, no i Damir i Rikard i Perica danas misle pozitivno , a najjači osjećaj koji ih veže uz Vukovar je - zajedništvo.