Kada razmišljamo o pogrebu, najčešće mislimo na "klasičnu" sahranu na koju dođu obitelj, rodbina, prijatelji i poznanici te se ona odvija na groblju. Naravno, takve sahrane uopće ne mora biti kada osoba premine jer neki od njih imaju želju biti kremirani, što znači da nakon njih ostaje pepeo koji kasnije najčešće završi u urnama ili prosut nekamo kao posljednja želja pokojnika. O tome se puno ne priča u javnosti, no određeni broj ljudi ne želi biti sahranjen pod zemljom pa se zato okreću kremiranju. Tada njihov pepeo završi u urnama. Na početku 2017. godine Osječanka K.M. ostala je u kratkom vremenu bez oba roditelja. Kako je ispričala Glasu Slavonije, njihova želja bila je kremiranje kao i to da njihov pepeo s urnom bude u kćerinom dnevnom boravku, a ne u kolumbariju, odnosno grobnici.
"Kad je umro otac, obratili smo se pogrebnom poduzeću "Lira" i nakon što su nam vratili urnu s pepelom, rekli su nam da mi možemo odlučiti što ćemo s njom. Kako je otac imao želju da njegovi posmrtni ostatci budu u kući ako je to moguće, kupili smo i ukrasnu urnu i ostavili je u kući. Isto je bilo i s majkom, i tri godine poslije urne s pepelom mojih roditelja još uvijek su na istome mjestu", ispričala je žena za Glas Slavonije. K. M. dodaje da se njoj to osobno ne sviđa jer joj se čini kao da se nikada nije oprostila sa svojim roditeljima, međutim njihova želja je bila "ostati" u kući pa je ona poštuje. Rodbina i prijatelji koji njezinim roditeljima žele ostaviti cvijeće to ne čine na grobu nego ga donose u kuću.
Pepeo pokojnika ne smatra se posmrtnim ostatcima
Priča ove žene iz Slavonije nije jedina jer postoje slučajevi da se pepeo nekoliko puta bacao s osječkog pješačkog mosta. Privatni pogrebnici kazali su Glasu Slavonije da nemaju problem s tim da urnu s pepelom pokojnika predaju obitelji. Zakonski gledano, pepeo pokojnika ne smatra se posmrtnim ostatcima, što znači da urne u sebi ne kriju opasnost od zaraze. Rukovoditelj pravne službe Gradskih groblja u Zagrebu, Franjo Mrđen, potvrđuje da se pepeo ne smatra posmrtnim ostatcima te objasnio zašto je tome tako. Inače, u sklopu službe zagrebačkih Gradskih groblja nalazi se za sada jedini krematorij u Lijepoj našoj.
"Vidite, to jesu posmrtni ostatci, no prema mišljenju nadležnog ministarstva, kod polaganja urne ne postoji vrijeme čekanja da se oslobodi mjesto za ukop. U smislu propisa, opasnost od zaraze kod urni ne postoji i nije potrebno mišljenje Sanitarne inspekcije. Dakle, pepeo pokojnika jedino je jezično gledano posmrtni ostatak, a pravno ne. Konkretno, kad kod nas dođe pogrebno poduzeće izvan Zagreba i doveze pokojnika na kremaciju, mi njemu predamo urnu. Kamo će on voziti urnu, mi to ne znamo, niti moramo znati", rekao je Mrđen Glasu Slavonije te dodao da pogrebni prijevoznik ne mora biti uključen u povratak urne. To znači da je moguće ići prema jeftinijoj varijanti - da obitelj preuzme urnu.
Što nakon kremiranja?
U slavonskoj prijestolnici je uobičajeno da pogrebno poduzeće odveze tijelo na kremaciju te odveze urnu s pepelom. Zorislav Dorić, vlasnik pogrebnog poduzeća "Dorić" kaže da klijentima koji žele uzeti urnu savjetuje da obave pokop urne. No, ako obitelj inzistira na preuzimanju urne i ne želi je pokopati, Dorić kaže da im tada predaje urnu, no uz pisanu napomenu da urnu obitelj zbrinjava o vlastitom trošku.
Ista stvar je i u "Jablanu", još jednom osječkom pogrebnom poduzeću. Djelatnica poduzeća Svjetlana Horvat kaže kako nakon dovoza urne iz Zagreba tvrtka više ne mora imati veze s pokojnikom. Kaže da ako postoji takav zahtjev da onda šefovi razmotre slučaj. Nedavno je u medijima izašla izjava Sanje Šprajc Kranjčec iz Posmrtne pripomoći u kojoj govori da zakonom nije određeno da se urna s pepelom pokojnika ne smije čuvati kod kuće.
Posipanje pepela
"Moj pepeo pospite tu i tu", rečenica je koju se često može čuti u holivudskim filmovima. Ako je slučajno pokojnik izrazio želju da se njegov pepeo prospe i tu želju mu se u Osijeku može ostvariti, ali Ukop to dopušta samo na jednom mjestu. Riječ je o ružičnjaku pokraj kolumbarija na Centralnom groblju. U Zakonu o grobljima, prema čl. 1 i 2 stoji da se urna mora položiti na groblju, što znači da se pepeo smije posuti isključivo u ružičnjaku. No, kako kaže Ivica Šiškić, voditelj osječke Službe komunalnog redarstva, Odluka o komunalnom redu izrijekom je prepisala da se to ne smije činiti. U čl. 88 Odluke propisuje se da na javnim površinama nije dopušteno bacanje ili ostavljanje izvan propisanih posuda, dakle i pepela.
"Zakon propisuje da se osoba može kazniti ako počini djelo definirano kao prekršaj. U ovom slučaju nije navedeno da je riječ o pepelu pokojnika, no teoretski se osoba može kazniti zbog onečišćenja javne površine. Učini li to u dvorištu, odnosno na privatnoj površini, komunalni redar nema ingerenciju", objašnjava Šiškić.
Premda takvih slučajeva nema, ukapanje pokojnika izvan groblja je moguće. U stavku 3 čl. 12 Zakona o grobljima stoji da je ukapanje umrlog izvan groblja moguće, ali uz odobrenje tijela jedinica lokalne samouprave, odnosno komunalaca i zdravstva. Međutim, Mrđen ističe da je to zakonski omogućeno, ali da takvih slučajeva nema.
