Da su nam Disney i Pixar u animiranoj uspješnici U potrazi za Nemom željeli ponuditi realističan prikaz života ribe klauna, tada bi nakon smrti svoje partnerice Nemov tata Marlin jednostavno promijenio spol i u svom novom ženskom liku stupio u incestuozne odnose s Nemom. U tom slučaju, film vjerojatno ne bi slovio kao 'divna animirana pustolovina koja će biti podjednako neodoljiva i mladima i starijima'.
(Foto: Screenshot/Youtube)
Nedavno sam na Discovery Channel Hrvatska otkrila da je Nemova vrsta zapravo riba klaun koja može promijeniti spol. Kada se ženka iz grupe izgubi, mužjak će postati ženka kako bi ju zamijenio. I tako dok je malena, riba može egzistirati i razmnožavati se kao ženka (beta jedinka), a kad naraste i ojača u dovoljnoj mjeri da se nametne ostatku jata, odnosno da zauzme dominantnu alfa poziciju, jednostavno promijeni spol i postane mužjak, te nastavlja širiti vlastiti genetski materijal pareći se s maksimalnim brojem ženki.
E pa ljudi nisu ribe, ali ipak živimo u dobu u kojem Bruce postaje Caitlyn. Ili obrnuto. To se događa u svijetu, to je postalo normalno. Kod nas se ne živi na takav način. Ne samo ne takav, nego se o tome ne govori i živi se u ormaru. Rijetko tko izađe iz njega.
Ovaj tekst ne pišem zato što sam upoznala neku transrodnu osobu koja mi je otvorila oči, već što je zamjena rodnih uloga postala vidljiva u gomili obiteljskih zajednica u novije vrijeme. Ne, ne govorim ni o tome da svaki drugi muž ide zamijeniti svoju cijev za elegantnu cijevčicu zvanu vagina, govorim o stereotipnim ulogama koje su im dodijeljene, a ne ispunjavaju ih. Govorim o zamjeni uloga koje su sve vidljivije. Govorim iz perspektive žene, ne 'ortodoksne feministice' i kako zamjene tih uloga više nije tako teško zamisliti, pogotovo kad sve više jakih snažnih žena upoznajem (ima ih i koje padaju pod stereotip), a sve više muškaraca su manje muškarci od njihovih 'nježnijih' polovica.
Idem ih probati zamisliti... nemojte zamjeriti ako krenem u SCI-FI, hoće to kod mene...
Da je žena muško, ne bi se zvala Duško, ali bi je svako jutro budio nabreknuti klitoris, pogotovo ako spava uz svog muža. Trenjem uz njega u rano ujutro pokazuje da je 'željna'. Dan ranije, prije spavanja ga je 'boljela glava', a pije toga je krvario. Jer je zubima zagrebao zanokticu. Pa se eto OPET nije htio seksati.
Ovako započinje njihov, po svoj prilici, skoro svaki dan. Nakon što nije 'dobila', ne može više zaspati jer je nervozna, nema više smisla, diže se iz kreveta. Odradi to isto pod tušem mlazom vode i već se bolje osjeća, sad može u dan. On za to vrijeme spava snom pravednika i čeka nju da ode u dućan i nabavi potrebne namirnice za ručak koji će joj on skuhati par sati kasnije. Nakon obavljenog šopinga, ona dolazi doma, a on se budi. Pita je je li kupila ulje, ona okrene očima jer zna da je najbitnije zaboravila. Odgovara negativno, svjesna da i njemu već ide na živce da skoro svaki put nešto s popisa zaboravi kupiti u dućanu.
Dok ona po drugi put odlazi u dućan, on pali TV i kuha im kavu da se razbude oboje. Na telki se upravo emitira po tko zna koji put repriza emisije 'Mijenjam muža'. 'Koji debili, koja zabava za priprosti narod', pomisli si on, nesvjestan da i dalje gleda taj program i ne mijenja ga jer ga zabavlja smijati se budalama.
On je tipični hrvatski muškarac mlađe dobi. Negdje kasne dvadesete. Nema posao, traži ga. Osjeća se neispunjeno i koliko god bi volio da ga ona ne uzdržava, to tako trenutno nažalost je. S burze je odavno prestao dobivati pare, a s poslova na koje se prijavio nije dobio ni odbijenicu. 'Treba otvoriti firmu koja će se baviti jedino i isključivo slanjem odbijenica ljudima, koliko bi se tek tu novih radnih mjesta stvorilo', znao si je razmišljati. Teško mu je padalo što ne donosi novac u kuću, ali nije shvaćao da se već nekako i naviknuo na to. Bio je domaćica, čak je to i volio. Skuhati i pospremiti da svoju voljenu. Nisu se svađali oko financija, znali su da je to samo faza.
Prije nego što je ona došla iz dućana, on je iznio smeće. Da bi došao do kante za smeće, morao je proći pokraj manjeg gradilišta jer se kuća do preuređivala. Bacio je smeće, a neka bauštelka mu je doviknula 'Vidi malog što je vrijedan, želiš li i mene zavrijediti?'. Ignorirao ih je jer se već naučio da se sa seljačinama nema smisla boriti.
Kada je ona stigla iz dućana, počohala se po vagini, i dala pusu svom muškarcu. Odlučio joj je zatajiti što se dogodilo u dvorištu jer zna da bi poludila i otišla se tući vani. Samo je uzvratio pusu, to je njemu bio znak da je dosta odmaranja, da je žena gladna. 'Ulovio sam ti ručak, sada je na tebi dalje kako ćeš nahraniti svoju ženu iz pećine', zezala ga je, omaložavajući njegovu muževnost. Ali nije mu to smetalo, znao je i on da ona drži sve konce u rukama i da je bolja od organizacije od njega. Zato joj je vjerovao i sve joj se više prepuštao da ga vodi. I ona je pomogla, koliko je stigla oko ručka i nakon njega krenula na posao.
Fast forward. Prošla je njezina osmosatna popodnevna smjena, a poslije posla se dogovorila za pivo s prijateljicama. Javila mu se koji je plan. On je bio doma i čekao je. I čekao i čekao. Piva se pretvorila u još jednu, a ta druga u bačvu. I kad su se birtije u 1 ujutro pozatvarale, odlučila je nastaviti zabavu kod kuće. On je tada već spavao, no probudili su ga s onom starom veselom 'Otvor, mužu, kapiju, man se Očenaša, evo mene, i mojih pajdašica'. Promrmljao je nešto zajedljivo, a ona je na to odgovorila prijateljicama 'Ma pustite njega, mora da je PMS. Kasni mu menga'.
Nije imala pojma koliko je pogodila u sridu s ovom pošalicom. Ujutro ju je mamurnu probudio sa testom za trudnoću. Bio je pozitivan. Tada je shvatila zašto je bio nervozan jutro ranije. Zašto ju je odbijao kada se htjela seksati, zašto ju je čekao da se vrati s pive, da test odrade zajedno.
Nije bio spreman za to. Uspaničio se kao nikada dosada kada je shvatio da je test pozitivan. Ona je bila zbunjena, istovremeno sretna. Nije joj bilo jasno zašto to njemu nije pozitivna vijest. 'Ja razmišljam o pobačaju', tada je izjavio, više se uplašivši zbog financijske situacije u kojoj se nalazi, nego zato što to zaista želi. Ona ga je nježno zagrlila i rekla 'što god odlučiš, ja sam uz tebe, ali želim tu bebu, ne brini se, ja ću sve srediti'.
Ova je situacija ispala sretna po Nju i Njega, odlučili su zadržati dijete. Jedan par kojeg su poznavali imao je istu situaciju, i za njih je ispala sretna, samo s drukčijim ishodom - pobačaj su obavili. Obje su strane bile sretne, no najviše zbog toga što su imale pravo izbora da odaberu svoj put prema sreći. Tim muškarcima je bilo užasno teško donijeti odluku 'za' i 'protiv' jer je to nešto što će sa sobom nositi cijeli život. Doslovno ili preneseno. To je dovoljan 'teret'.
Kako bi zaista bilo muškarcima da moraju donositi takve odluke? Bi li bili manji od makova zrna ili bi li kao sad, kao prave tradicionlne 'Rrvatine, zagovarali onu 'pobačaj je zločin' i 'žene koje ga rade su sluškinje sotone'?
E dragi moji, nemate pojma kako je živjeti u ženskim cipelama. Zato začepite kad treba i zauzmite se za nas kada nam je najpotrebnije!
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine' i na Instagramu.