Identificirani su novi podtipovi agresivnih plućnih karcionoida, rijetkog tipa plućnih tumora, čiji se uzrok u ovom trenutku ne povezuje s najčešćim faktorom rizika za rak općenito - pušenjem.
Znanstvenici Međunarodne agencije za istraživanje raka objavili su rezultat svojeg rada u priopćenju u kojem stoji da e novi agresivni podtipovi plućnih karcionoida, nazvani suprakarcinoidi, trenutačno ne čine povezanima s pušenjem.
Kirurško liječenje
"Pacijenti sa suprakarcinoidima imaju veću stopu smrtnosti (33 posto kroz deset godina) u u sporedbi s pacijentima obiljelim od od drugih plućnih karcinoida gdje je preživljavanje 76 posto u tom istom periodu", stoji u priopćenju agencije, inače pod kapom Svjetske zdravstvene organizacije, a navode i da se incidencija ovih bolesti u svijetu povećava.
Njihovo istraživanje daljnji je pomak u identifikaciji pojedinih tumora i pronalasku njihovih molekularnih karakteristika.
"Intenzivno se rade istraživanja tumorskog genoma, ali vrlo je
malo tih rezultata dosad postalo klinički bitno. Otkrili smo
gensku mutaciju, no to ne znači da imamo lijek za nju. To je sada
jedna moderna onkologija gdje su očekivanja i vjerovanja da ćemo
određivanjem tumorskog genoma moći potklasificirati sve tumore,
naći podtipove i danas smo dosta skloni vjerovati da je svaki
tumor drugačije genetske građe kao i svaki čovjek", objašnjava za
Večernji list akademik Miroslav
Samaržija, predstojnik Klinike za plućne bolesti
Jordanova, dodajući da su karcinoidi pluća rijetki
tumori.
Kako objašnjava ovaj liječnik, karcionoidi pluća čine oko pet posto među tumorima pluća i za njih nema terapija ljekovima, te se liječe kirurški ako se otkriju na vrijeme. Što se tiče zasad upitne povezanosti ove vrste raka pluća s pušenjem, akademik pojašnjava da ni za jedan tumor "ne piše" da je mutaciju njegove stanice napravilo pušenje ili nešto drugo.
Karcinoidi su tumori koji obično rastu u velikim bronhima i broj
mutacija sigurno povećava pušenje i to uopće nije upitno. Ne može
se, dakle, iz toga izvući da pušenje nije štetno, nikako. I
moramo biti svjesni da budući da su te promjene gena rijetke da
kad nađemo neki lijek da je on obično za dva ili 15 posto
bolesnika i slično,
dakle da nije primjenjiv za sve oboljele. Uvijek moramo biti
svjesni te činjenice – napominje Samaržija za
Večernji list.
